Najupečatljivije novo ime na regionalnoj pop sceni – Doznajte tko je Luka Rajić

Utorak, 22. listopada 2024.

Vrijeme radnje: utorak, 24. rujna, večernji sati. Mjesto radnje: Studio-galerija KLET. Glavni akter: Luka Rajić. Naime, velik broj ljubitelja glazbe okupio se na prvom samostalnom zagrebačkom koncertu ovog mladog beogradskog pop-kantautora. Isti je održan u sklopu Akustika Session, višegodišnjeg serijala koncertnih minijatura koji se nakon četverogodišnje pauze vraća na domaću glazbeno-kulturnu scenu.

Spomenuti prostor, u kojem su i nastale fotografije koje prate članak, na trenutke se doimao premalen da bi ugostio sve one željne uživanja u glazbenoj interpretaciji mladog glazbenika. Srećom, mladi je glazbenik, koji s dobrim razlogom nosi epitet jednog od najupečatljivijih novih imena na regionalnoj pop sceni, najavio i nastup u zagrebačkoj Tvornici kulture, koji će se održati u nedjelju, 24. studenog. Na njemu će sa svojim bendom promovirati debitantski LP Deca novog milenijuma.

Jako se radujem, posebna ljubav postoji za moje slušaoce iz Hrvatske, kazao nam je Luka na spomen koncerta. A što nam je još otkrio u zajedničkom razgovoru, pročitajte u nastavku.

A kako je počela tvoja ljubav prema glazbi? Misliš li da je danas potrebno hrabrosti (i ludosti) da ona danas osim poziva bude i zanimanje?

S glazbom sam počeo slučajno, tako što sam na jednoj karaoke aplikaciji snimao covere pjesama, netko od mojih prijatelja je to čuo i pohvalio me. Toliko mi je bilo dovoljno da povjerujem da znam pjevati i od tada sam se želio ozbiljnije posvetiti glazbi. Počelo je s cover bendom i nakon par godina rada osjetio sam poriv da napišem nešto svoje. Tu definitivno vidim ludost i hrabrost koju spominješ. Često kada razmišljam o tom periodu shvaćam koliko nisam imao pojma o glazbi, a ni o biznisu. Tek nedavno sam shvatio koliko je muzika ustvari biznis i vjerujem da bi mnogim ljudima to bila točka napuštanja glazbe. Hvala svemiru što me je sastavio od 50 posto umjetnosti i 50 posto biznisa jer stvarno zna biti stresno. To ne treba nikoga uplašiti već im realno predstaviti što da očekuju ako žele izgraditi nešto što ima potencijal da bude održivo.

Na što si u životu posebno ponosan? A na čemu si zahvalan?

U životu sam zahvalan što sam se rodio u malom mjestu i imao priliku odrastati u konzervativnijoj sredini koja me nije u potpunosti prihvatila. Kontradiktorno je, znam, ali sam zbog toga morao izgraditi sistem kojim ću sebe gurati da ne ostanem tu, već da odem dalje, radim nešto drugačije i dokažem tim ljudima kako se može živjeti kada odlučiš da ne budeš kao većina.

Sve što danas radim potiče iz te želje. Tako je i želja za dokazivanjem u glazbi i samopouzdanje koje imam proizvod zatvorenosti kojoj sam bio izložen tijekom odrastanja. Volim svoju obitelj najviše na svijetu, oni su me tada (i sada) podržavali u svemu što radim i nikada me nisu sprečavali. To je ogroman poklon i nikada neću moći dovoljno im se odužiti. Zahvalan sam na najboljim prijateljima koje imam, a najviše ponosan na album koji smo zajedno napravili.

Ustvari, kada sklonim glazbu sa strane, najponosniji sam na život koji živimo i zajednicu koju smo napravili tako da svako od nas može biti ono što jest. To je baš vrijedno.

Sjećaš li se kada si svoju pjesmu prvi puta čuo na radiju? Prati li ovu uspomenu neki poseban osjećaj?

Jao, sjećam se prvog puta! Zapravo je bilo prije skoro godinu dana. Vraćao sam se ses bratom autobusom kući. Bilo je nešto kasno, oko pola 1 u noći. Imao sam slušalice i baš kako je jedna pjesma završavala, a druga počinjala, u toj pauzi mi je pjesma koja se puštala na radiju u autobusu zazvučala poznato. Skinuo sam slušalice i par sekundi mi je trebalo da u potpunosti prepoznam pjesmu, kad ono… Ljubimo se ide na radiju. Odmah sam se okrenuo ka bratu, koji je producirao tu pjesmu i rekao mu da skine slušalice. Obojica smo bili jako sretni, pogotovo što je autobus bio pun. Iako putnici nisu znali da sam to ja, za mene smo Igor i ja narednih par minuta bili zvijezde autobusa.

Drugi put kada je isto tako slučajno krenula moja pjesma, ovaj put Ludim, je bilo nakon nastupa na Exitu. Igor i ja smo se vraćali automobilom kući i baš pred sam kraj puta kreću meni vrlo poznati akordi na radiju. To mi je bilo posebno ludo jer sam prije samo par sati izvodio Ludim na festivalu.

A pamtiš li trenutak kad je publika prvi put uz tebe krenula pjevati tvoju pjesmu?

Prvi put kada sam bio svjestan da ljudi pjevaju i zapravo ih čuo je bilo baš u Zagrebu kada sam otvarao dva koncerta benda Buč Kesidi, u dvorištu ALU-a. Ne prestajem to govoriti, ali Zagreb je stvarno pun uspomena za mene. Sjećam se da su i organizatori tada bili iznenađeni koliko ljudi je pjevalo moje pjesme, a ja pogotovo. Svi moji omiljeni koncerti, koji nisu moji, su bili oni gdje su ljudi na sav glas pjevali. Tako uvijek želim da bude i kod mene.

Svjedočili smo kako publika posebno uživa u svim tvojim pjesmama. No, u kojim pjesmama ti osobno najviše uživaš?

Ne postoji veće zadovoljstvo nego kada mi netko priđe i iskaže sreću zbog moje glazbe! To su bitne stvari za mene, jer je moja glazba odraz moje ličnosti. Najviše uživam u stvaranju glazbe, tada je i slušam neprestano, a već kada izađe malo se odvojim i pustim da ima svoj život, ali pjesma u kojoj uvijek uživam je Okreni mi svet.

Podaci glazbenih servisa otkrivaju nam kako si mnogima na playlisti. A što se nalazi na tvojoj playlisti? Imaš li glazbene uzore ili želje da s nekim ostvariš suradnju?

Hm… moje playliste znaju biti prilično nepredvidive. Nekada toliko nepredvidive da biste pomislili kako nemam nikakvu smjernicu kada ih sastavljam, što i nije daleko od istine. Ako me pjesma takne ili je osjećam na emotivnom nivou, odmah dobije mjesto na listi. Gledam trenutno u playlistu i odabrat ću tri slučajne pjesme: Nelly Furtado – All Good Things (Come To An End), Jamie xx – All You Children i Chappell Roan – After Midnight. Imam listu ljudi s kojima bih volio surađivati, a s nekima sam već i pokrenuo tu temu. Možda u narednom periodu bude iznenađenja.

Luku na pozornici polako upoznajemo, a kakav je Luka izvan nje? U čemu uživaš kad ne pjevaš?

Teško mi je da odvojim ovog i onog Luku, doslovno smo iste osobe. Zato i nemam pseudonim. Najveća razlika je u tome što na pozornici nosim odjeću koja nije za svaki dan. U oba slučaja volim pričati s ljudima, pjevam i uživam u svakom trenutku. Možda zato što se ovih dana osjećam jako dobro i nemam potrebu isticati druge strane sebe. Ali kada nisam dobro, javi se doza nesigurnosti, dosta preispitujem sve što radim, sumnjam u sebe. Kada sam dobro, kao što sam sada, volim izlaziti i biti među ljudima jer me to inspirira.