Njezine tetovaže ste viđali, a sada je vrijeme da znate tko je ona. Upoznajte Silviju koja stoji iza imena Kosi Ink
Završilo je ljeto, a mi stalno razmišljamo o novim tetovažama koje želimo napraviti. Srećom, u Zagrebu ima pregršt tattoo artista čiji rad redovno pratimo. Jedna od njih je i Silvia, na društvenim mrežama poznatija kao Kosi Ink čiji dizajni su instantno prepoznatljivi. Volimo davati prostora kreativcima poput nje pa smo se našli u tattoo studiju 81touch u kojem Silvia odnedavno djeluje te popričali o njezinoj umjetnosti.
Za početak, tko je Silvia i kako se zaljubila u tetoviranje?
Zovem se Silvia. Završila sam Školu za primijenjene umjetnosti i dizajn za fotografa tako da sam zapravo fotografski dizajner. Kroz tu umjetničku školu sam dosta bila u kontaktu s crtanjem i malo sam se s godinama više u to zaljubila, nego u fotografiranje. Sve je započelo s ilustracijama, ili u slobodno vrijeme, čak i pod satom (kreativna smo škola svi će mi oprostit hahah). Dosta brzo se to razvilo u nekakvu veliku ljubav gdje sam ja tu non stop nešto radila, a onda su mi prijateljice polako dolazile i govorile kako bi mogla svoje ilustracije dignut na DeviantArt pa prodavati jer bi ful dobro izgledalo kao tetovaže. I tu sam rekla ‘pa zašto ja ne tetoviram’.
I tako sam se malo po malo počela informirati, kupila osnovnu opremu i počela sa stick and pokeom (tehnika ručnog tetoviranja bez mašinice). Jedno je vodilo drugo i jako sam to zavoljela i jako mi se svidjelo, a voljela sam i raditi s ljudima. Dosta brzo sam onda i nabavila mašinicu i počela sam se s tim ozbiljnije baviti.
Znači samouka si?
Da, iako danas ima dosta tih nekakvih tečajeva koji traju po dva tri dana što mi stalno izlaze po Instagramu gdje se tvrdi da će polaznici u ta tri dana pohvatati nekakve osnove tetoviranja. Mislim da je to jako ambiciozno i rijetko moguće da se od toga zapravo dobije adekvatno znanje. Ja sam u ovome sedam godina i uvijek ima mjesta i prostora za napredak. A i u to doba kad sam se ja krenula baviti tetoviranjem, nije bilo takvih tečajeva i mogućnosti. Tako sam počela tetovirati prvo na sebi pa onda na prijateljicama i evo sad i na klijentima. Danas ih brojim stotine, što iz Hrvatske, Slovenije, Srbije.
Kako to onda izgleda kada sama sebe tetoviraš, je li teže?
Zapravo manje me boli! Mislim da je to više ona psihološka stvar gdje se više koncentriraš na to što radiš nego na samu bol, što mi je super. Nećete mi vjerovati, ali istetovirala sam si sama i prsa i nedominantnu ruku. Dosta je to bilo zahtjevno, no tko hoće, bude. Trudila sam se da razvijem taj skill tako da adekvatno mogu raditi taj posao. Ipak, prvo sama sebi moraš biti pokusni kunić da ne zezneš neku od prijateljica, ali čisto sam zadovoljna s tim tetovažama. Čak sam ja to i dosta brzo pohvatala, tu motoriku i sve, te naučila o mašinicama, o pravilnom aftercareu i rukovanju s aparaturom.
Imaš jako prepoznatljiv stil i dizajne te poprilično jedinstven, rekli bi. Pogotovo su prepoznatljivi tekstualni dizajni. Kako si pronašla svoj stil i kako bi ga uopće kategorizirala?
Ja to zovem nekakvim mislima ili tattoo poezijom u jednom načinu objašnjavanja. Oni tekstualni dizajni su zapravo započeli za vrijeme Covida i potresa u Zagrebu koje je bilo dosta jedno turbulentno vrijeme u kojem se dosta nas borilo s osjećajima koje nismo možda znali najbolje korigirati. Meni su dolazile te nekakve misli i kratke pozitivne rečenice koje sam sama sebi počela pisati u bilježnicu. I kada sam to pustila svijetu, onda je baš bio boom.
Kad pričamo s glazbenicima, glumcima, slikarima, uvijek se postavlja ono pitanje tko utječe na njihov rad ili tko ih je inspirirao da razviju svoj stil. Tattoo artiste se rijetko pita imaju li neke uzore baš u svijetu tetoviranja. Imaš li ih ti, ili se inspiriraš nekom drugom vrstom umjetnosti?
Ja sam zapravo dosta svoja. Kad mi se nešto sviđa, kad mi je nešto estetski i vizualno lijepo, onda me to vodi samo po sebi. Tako da taj neki moj stil se razvio kroz godine, sam po sebi bez da sam se ja nešto išla ravnati prema drugima ili da sam baš pokušavala proučavati tuđe radove. Dosta je to sve bilo jednostavno: ono što se meni sviđa, to puštam van. Kao i svaki umjetnik.
A imaš li neku najdražu tetovažu koju si napravila na sebi ili na drugima? Nešto što ti je ostalo u sjećanju?
Imam na sebi jednu starohrvatsku tetovažu. Riječ je o jednoj povijesnoj priči o ženama, o snazi i uzimanju nazad te moći. Tako da mi je to onako dosta fora priča iza toga, možda malo depresivna na prvu, ali dosta efektna. To sam sama radila ručno, bez mašinice. Srećom sam dešnjak, a tetovaža je na lijevoj ruci, ali su to bile svakakve poze da uspijem to napraviti haha. Baš sam zadovoljna i dobila sam dosta pohvala za nju.
Što se tiče tetovaža koje sam radila na drugima, imam baš jednu djevojku koja se vraćala jedno sedam, osam puta kod mene. Razvile smo baš jedan prijateljski odnos i ono šaljemo si memove, došlo je do toga hahah. Na njoj sam baš radila dvije noge s pattern/točkica dizajnom. To mi je dosta lijepo ispalo na njoj i baš je onako jedan efektan, ali opet nježni komad umjetnosti, tako da to bi mi bilo najdraže.
Kad smo već kod klijenata, primjerice, osoba želi neku tetovažu na nekom mjestu, a ti kao tattoo artist znaš da na tom mjestu takva tetovaža neće dobro izgledati, no klijent je tvrdoglav. Odbijaš li u takvim ili bilo kakvim drugim situacijama klijente i zašto?
Pa događa se, unutar sedam godina dogodilo se mali broj puta. Imala sam tu sreću gdje su klijenti bili dosta razumni, žele poslušati, žele čuti i vjeruju u mene kao profesionalcu da im kažem nešto što će biti za njihovo dobro i za izgled tetovaže dugoročno. U principu takve se situacije događaju u slučajevima gdje ja jednostavno ne radim taj određeni stil. Primjerice, nekakvi jako realistični portreti djece, roditelja, sestra, braće i slično. Zapravo se to ni ne vidi na mojem profilu pa ja uvijek sugeriram klijentima da ako traže određeni stil, da onda pokušaju pronaći artiste koji imaju takvog materijala na svojim stranicama. Ali uglavnom, ako se dogodi van toga da nije moj stil, odbit ću klijente koji su dosta komplicirani, ako puno mijenjanju ideje ili ljudi koji jednostavno nisu spremni surađivati, ne daju dovoljno informacija i teški su. Ili nekakve situacije gdje je riječ o tetovažama koje ja možda etički i moralno ne vidim kao dobre ili neka neprimjerena mjesta.
Ipak negdje moraš stavit nekakvu liniju koju ne želiš prelaziti i gdje cijeniš svoje vrijeme i svoj rad i znanje.
Ostani u korak
s trendovima
Prijavi se na Journal newsletter.
Imaš li neki najdraži dio u procesu tetoviranja? Je li to osmišljavanje dizajna, crtanje na koži ili gotov rad?
To su totalno jedne zasebne etape. Baš sam par puta pričala s klijentima, na jedan način tetovaža izgleda kad je crtaš na tabletu i papiru, onda kad je isprintaš i staviš kao stencil na njih i onda je skroz treća verzija kada je to istetovirano. Tako da svaka ta etapa daje nekakvo zadovoljstvo. Uglavnom mi je najveći užitak to što ljudi uzimaju baš moje dizajne. Ja ih zovem moje male hodajuće izložbe jer mi je to takva čast da imam takvo povjerenje od tolike količine klijenata i sretna sam i ponosna na to. Dosta mi je vidjeti njih da su sretni u konačnici kad je to gotovo. Kad se idu približavat ogledalu i vidiš da im bljeskaju oči i da su uzbuđeni i sretno odlaze.
Tetovaža je trajni oblik umjetnosti. Imaš li onda pritisak stvaranja nečega što će ostati na nečijoj koži cijeli život?
U početku ti se nešto sviđa, onda kasnije se ipak predomisliš i mislim da to dolazi i s vremenom kako se mi mijenjamo kao ljudi. I ja imam neke tetovaže za koje sam mislila da su super ideja i tada su mi bile odlične, ali sada sam promijenila mišljenje prema njima i nisam možda više toliki fan. Što se tiče tog nekog pritiska, nakon sedam godina, rekla bi da sam izgubila taj pritisak. Nekako se prepustim i uživam, brbljam s ljudima i taj pritisak onda brzo nestane.
Nakon godina solo rada, sada si resident u tattoo studiju 81touch. Kako je došlo do toga i kako ti se sviđa?
Promijenila sam cijeli koncept čisto zbog kolektiva. Mislim da je rad u zajednici gdje se svi gradimo, podržavamo i dajemo si ideje, da je to od velikog benefita za sve nas u kolektivu tako da mi je to novitet i malo promjene za mene. Svakom umjetniku dođe s vremenom da nešto mijenja, a ja sam uvijek za promjene i nešto novo, tako da uzbuđena sam! Ovdje mi je jako zgodno, vlasnica i njezin dečko su jako ljubazni i vibra je ful dobra. Lokacija je u centru što je idealno tako da sam baš baš jako sretna i uzbuđena za sve što dolazi.
Gdje vidiš razvoj svog stila i rada u budućnosti? Postoji li nešto novo što te fascinira i što bi voljela istražiti?
Pa najradije bi sad izbrbljala sve svoje ideje, ali mislim da sam naučila kroz godine pustiti da rad sam pokaže. Čim ti pričaš nešto unaprijed, tu karma ili energija dođe i poremeti planove pa ne bih htjela bacati neke informacije van dok ne budu zbilja uistinu tu i napravljene. Možemo se pratiti na Instagramu pa ćete biti prvi koji ćete vidjeti.
Silvijin rad možete nastaviti pratiti na njezinom Instagram profilu @kosi.ink i ostati u toku sa svim novostima.
Foto: Martina Movrić, Kosi Ink