Umjetnost je nezaobilazna u našim životima, a jedna od njenih grana koja golica maštu ljudi od davnina je poezija. Poezija ne traži riječi, već osjeća svijet na način koji samo duša može razumjeti. Ona spaja misli i osjećaje u ritmu koji dodiruje najdublje dijelove naše svijesti. Kroz stihove, otkrivamo ljepotu u svakodnevici, snagu u tišini i ljubav u svakom prolaznom trenutku. Poezija nas uči da i najjednostavnije riječi mogu nositi beskonačne dubine, otkrivajući istine koje su ponekad skrivene čak i od nas samih. Jedan projekt slavi upravo ovu umjetnost. Poetski tren djeluje kao svima otvoren virtualni izlog kratkih videoradova smješten na istoimenom YouTube kanalu. Razgovarali smo s Gordanom Kovačić i Krunom Lokotarom, autoricom i sudionikom projekta.
Poetski tren
Gordana je autorica i urednica ove neprofitabilne digitalne platforme, a Kruno ugledni književni urednik i autor brojnih projekata, također član Poetskog trena. U zajedničkom razgovoru otkrili su nam sve o projektu, ali i stanju na književnoj sceni i skorašnjoj manifestaciji Mjesec hrvatske knjige u koju je i Poetski tren uključen svojim programom.
- Možete li nam pobliže objasniti projekt Poetski tren?
Gordana: Projekt djeluje kao svima otvoren virtualni izlog kratkih videoradova smješten na YouTube kanalu Poetski tren. Videoradovi su inovativno i originalno oblikovani tako da nude više umjetničkih sadržaja u jednom paketu, 4 u 1. Poezija, glazba, vizualna umjetnost i govorna umjetnost. Da pojasnim, svaki videorad produkt je multimedijalne obrade stihova, jedne pjesme iz korpusa suvremene poezije većinom hrvatskih pjesnika.
Govorne interpretacije pjesama isprepletene su sa suvremenom glazbom pri čemu se nastoji da bude skladana i producirana baš za tu prigodu, a to fantastično rade naši glazbeni umjetnici i producenti. Nastaju tako vokalno-instrumentalna djela u kojima možete uživati kao i u svakoj drugoj glazbi koju slušate s raznih platformi i vaših uređaja. A kad ih sljubimo s biranim vizualnim radovima, a to su postojeća djela prvenstveno hrvatskih likovnih umjetnika i umjetničkih fotografa, nastaju videoradovi koje nazivamo poetskim trenovima. Budući da sadrže kreativan i umjetnički rad više autora, završavaju odjavnom špicom u kojoj su svi autorski doprinosi jasno navedeni.
- Koji je cilj projekta?
Gordana: Cilj pokretanja projekta bio je promocija suvremene hrvatske poezije, ali kako videoradovi nude više od poezije, postali su medij za promociju glazbenih i vizualnih umjetnika koji sudjeluju u produkciji. Radovi naših slikara i fotografa koji oplemenjuju poeziju pretvaraju se u virtualne izložbe kojima možete „prošetati“ kadgod poželite, razgledati radove, sve to sa samo jednim klikom na videoradove u bogatom katalogu YouTube kanala Poetski tren.
- Koliko je videoradova do sad objavljeno i kakva je recepcija?
Gordana: U petoj godini neprekinutog djelovanja objavljeno je 160 poetskih videoradova čiji će broj pregleda uskoro dosegnuti okruglih 100.000! I taj broj stalno raste. Ilustrirat ću to stvarnim podacima. U prvoj godini djelovanja prosječan broj pregleda na dan bio je 50-ak, a samo u prvih 9 mjeseci ove godine dnevni broj pregleda je 140, što je veličina publike kao kad dođete na koncert u malu dvoranu Lisinski koja je otprilike polupopunjena. I tako svaki dan. I pritom je pola te publike iz Hrvatske, a pola iz susjednih i dalekih zemalja. Bodre ti podaci sve nas koji se srčano angažiramo u Poetskom trenu.
Nudimo moderan i originalan sadržaj visoke umjetničke kvalitete u kojem svatko može uživati kadgod i gdjegod zaželi, doslovce sa svog dlana, mislim na mobitel. Statistika pokazuje da je u ovoj godini nešto više od 70 % pregleda poetskih trendova pregledano na mobitelu, što i ne čudi. Mobitel nam je svima postao produžena ruka.
- Čiji su poetski trenovi, kojih pjesnika, najgledaniji?
Gordana: Već neko vrijeme najpopularniji je Charles Bukowski, a zatim naši pjesnici Senko Karuza, Tonko Maroević, pa Marko Tomaš, Monika Herceg, Nada Topić, Olja Savičević Ivančević, no i mlada pjesnikinja Silba Ljutak, ovogodišnja dobitnica Gorana za mlade pjesnike. Ljestvica popularnosti nije stabilna. Do prošle godine čvrsto je na vrhu bio poetski tren Monike Herceg.
- Tko sve sudjeluje u projektu i kako on funkcionira?
Gordana: Projekt sam sama osmislila, a na YouTubeu i Facebooku pokrenula u Noći knjige 2020. uz pomoć Roberta Rudića. Danas smo u najužem timu Kruno Lokotar, Robert Rudić i moja malenkost. Tu je i Hrvatsko društvo pisaca koje je odmah prepoznalo važnost projekta u popularizaciji suvremene poezije i s kojim je uspostavljena čvrsta suradnja. Za SKUD-om Ivan Goran Kovačić uspostavljena je suradnja u programu Goranovog proljeća. Zatim su tu elektronički mediji. Radio Labin nedjeljom navečer u svom programu emitira poetske trenove u emisiji identičnog naziva.
Radio Sljeme HRT-a također vrlo često emitira poetske trenove u emisiji Gospodična Muza nedjeljom navečer. Tu je i suradnja s lokalnom zajednicom i gradskim knjižnicama sa željom da poetski trenovi budu dio njihove kulturne ponude građanima. Ali prije svega treba istaknuti one suradnike čiji je rad utkan u produkciju samih videoradova.
To su, uz naše pjesnike, i naši sjajni likovni umjetnici svih generacija koji se izmjenjuju s produkcijom svakog novog videa, Vatroslav Kuliš, Damir Facan-Grdiša, Svjetlan Junaković, Aleksandar Bezinović, Predrag Todorović, Sebastijan Dračić, Agata Lučić, Maja Boban, Radovan Kunić, Ana Sladetić i mnogi drugi, naši umjetnički fotografi Jasenko Rasol, Anto Magzan, Zoran Kolarić, Max Juhasz… Mnogo ih je, nemoguće sve nabrojati. Pa glazbeni umjetnici, Adrian Oproiu, Bojan Z, Mario Igrec, Miro Kadoić, Miron Hauser, Maro Market, Carlo Zdenko Tolj… Svi zavređuju veliko hvala.
Vjerujem da im je zadovoljstvo vidjeti kako njihov rad oplemenjuje poeziju, kako poezija i djelo drugog autora oplemenjuju njihovo djelo čime se ono reaktualizira, uspostavlja se novi kontekst, moguće nova ili proširena percepcija, neko novo čitanje, ili jednostavno rađa novo inspirativno umjetničko djelo.
- Umjetnost je oduvijek jako važna, a oduvijek je nekako na klimavim granama kada se govori o financiranju. Zašto je, po Vama, tome tako?
Kruno: Umjetnost se financira, ali nedovoljno i prečesto pogrešne stvari, one koje ne razvijaju niti donose išta novoga. To da se umjetnost subvencionira je najnormalnija stvar u svim civiliziranim zemljama. Kod nas je u trendu porast raspoloženja antiintelektualnog pa i antiumjetničkog, pod krilaticom antielitizma na kojoj jašu populisti. Paradoks je u tome što je sve obrnuto: naša elita za umjetnost baš i ne haje, a mainstream mediji su izrazito populistički nastrojeni. Ti isti populisti ne bi financirali umjetnost, nego ono što mogu shvatiti i dokučiti, dakle popularno. Razne pojave koje pune arene, a jasno je da one mogu mirno i obilno živjeti od pukog tržišta. I u tome se podudaraju s našom elitom.
Danas je kod nas normalno da se spašavaju posrnula poduzeća i mutni startupovi – koji su doduše uvijek tek oklada – ali ne i ozbiljna umjetnost koja preispituje i uznemirava. Tu leži tuga i ubrzan put u propast.
Gordana: Da, financijske potpore umjetnosti i kulturi uglavnom su skromne. To je sveopće poznato. Poetski tren na temelju Javnih poziva dobiva skromnu potporu Grada Zagreba već četiri godine, a Ministarstva kulture i medija zadnje dvije godine. Iako to ne može pokriti sve želje i potrebe, zadovoljni smo što je projekt prepoznat kao vrijedan i zahvalni na novčanoj potpori koja olakšava njegovo djelovanje.
- Iza vas je puno projekata, al i stalno radite na nekim novima. Čime ste trenutno zaokupljeni?
Kruno: Nakon što sam se vratio u AGM pokrećem i s uredničkim kolegijem, jer gotovo sam više izvršni nego glavni urednik, uigravam program kritičke publicistike. To će reći knjige koje donose nove ideje za javnu debatu, koje će se možda implementirati i graditi budućnost. Knjige kakve u pravilu naši drugi, takozvani veliki i komercijalni izdavači, nemaju u svom nakladničkom portfelju.
No, kako to i nije naročito kreativno, pokrećem biblioteku koja će biti svojevrsni Vodič kroz suvremenu hrvatsku književnost, adaptiran za učenike, profesore i svu širu javnost. Također, spremam neke slatke monografije, recimo onu o albumu Životinjsko carstvo. Na tu temu čekam da se smiri cijena kakaovca. Imam još jednu ekskluzivnu biblioteku u razvitku, ali još je rano da se o njoj govori. Još prebiva u svijetu ideja, no bude li na koncu kakvom je vidim, bit će drugačija od svega, jer takve u svijetu nema, u to sam ovaj put siguran.
Istodobno se povremeno bavim i ostalim svojim poslovima, koje sam ipak reducirao, no ne bi bilo dobro da se pogase nagrade koje sam pokrenuo niti ukinu festivali. Nagrade ipak daju priliku mladim autorima, svježoj misli i razgibavanju tipkovnice, a festivali jamče vidljivost i populariziranje umjetnosti i ideja bez prostituiranja.
Eh, da, urednički angažman na stranici kritika-hdp.hr oduzima dosta vremena svim urednicima, pa tako i meni, ali je zato, mislim, najbolja stranica za književnost u regiji.
- Smatrate li svoj posao poslom ili pozivom, tj. činite nam se kao dobar primjer savršenog sklada te dvije komponente, je li to doista tako?
Kruno: Prvo sam se samo zaposlio. Poslije su mi neki skrenuli pažnju da poslu pristupam sa strašću i kreativnosti i prekovremenim satima u toj mjeri da se to može smatrati pozivom. Pa sada gruntam. Inače nerado mislim o sebi, nisam sklon samopromatranju.
Mogu biti zadovoljan jer radim ono što volim i čemu vidim svrhu, neku vrstu općeg dobra. Mimo toga ne mogu ni misliti ni raditi. Materijalizacija ideja mi je naprosto seksi, a taj dio vidim i u svom poslu. Nešto zamisliti i uskoro se to nešto materijalizira i dijeli s drugima, tu se umnožava i reflektira, raste. Da sam u prilici, ja bih platio da radim svoj posao.
- Kakva je hrvatska mlada poetska scena? Imate li neke favorite?
Gordana: Tu više za reći ima Kruno zbog neposrednog dugogodišnjeg uredničkog iskustva. Kroz njegove ruke svake godine prolazi velik broj rukopisa koji pristižu na natječaje za nagrade Na vrh jezika za poeziju i Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za neobjavljene autore do 35. godine koje je on pokrenuo.
Kruno: Recimo da se mlada poetska scena odnosi na prvijence, da si olakšamo i omeđimo mladost. Onda je odlična prva zbirka poezije Nikole Šerventića Popis stvarnih stvari, kao i zbirka Nikole Strašeka Leptirići u trbuhu, glave na kolcima. Jedva čekam da iziđe zbirka Hrvoja Ryznara. Odlična je zbirka Vida Bešlića Ektoplazma. Nije malo, ali volio bih da sam primijetio još koji odličan prvijenac. Ne znači da ih nema.
- I ove godine Poetski tren je uključen u manifestaciju Mjesec hrvatske knjige, na koji način će sudjelovati?
Gordana: S Hrvatskim društvom pisaca predstavit ćemo nove knjige poezije objavljivanjem poetskih trendova prema pjesmama iz tih knjiga raznih nakladnika. I to svaki tjedan po video jedan. Manifestacija traje od 15. listopada do 15. studenog. Evo, Kruno je maločas naveo nova pjesnička imena, Nikolu Šerventića i Nikolu Strašeka. Obojici su nagrađeni rukopisi postali pjesnički prvijenci.
Kruno: Spomenute knjige će dobiti svoju multimedijalnu dimenziju zahvaljujući trudu i multidisciplinarnom talentu Goge Kovačić. Imao sam sreću da naletim na odlične tekstove pa će tako svoj poetski tren dočekati i Nikola Strašek i Nikola Šerventić. Zanima me prije svega kao će ih Goga uglazbiti. Uz Strašekovu poeziju mogu čuti industrial ili kakav noise, eventualno punk. Uz Šerventićevu nešto repetitivno ili ambijentalno. Vizuali su u mojoj glavi minimalistički u oba slučaja. Ili, hajde, uz Strašeka bi išla i crnobijela fotografija.
Gordana: Neću još ništa otkrivati. Neka bude iznenađenje. Tu su još dvije nove knjige prema kojima se rade poetski trenovi u Mjesecu hrvatske knjige. Još jedan prvijenac, Život u modrozelenoj aleji Ivana Kapeca i novo izdanje jednog od najistaknutijih književnika s ovih prostora, knjiga pjesama Profane, Bore Ćosića. Nikad veći broj prvijenaca zaredom. To dokazuje da u Poetskom trenu itekako podržavamo mlade i nove nagrađivane autore. Objavljujemo ih uz bok pjesničkim gromadama.
Tu je briga i za mladu publiku. U Mjesecu hrvatske knjige Poetski će tren imati svoje predstavljanje srednjoškolskoj publici u Karlovcu u Kinu Edison 30. listopada u organizaciji Glazbene škole Karlovac. Bit ću gošća na priredbi koja je zamišljena multimedijalno. Govorit ću o poeziji na novim medijima, interpretativnom čitanju… Uz projekcije poetskih trendova na velikom platnu, s učenicima te škole kreirat ću poetske trenove uživo na velikoj pozornici. Oni će muzicirati uz moje recitiranje. Istodobno će na velikom platnu biti projicirani likovni radovi naših umjetnika. Baš sam uzbuđena.
- Kakvi su planovi za ovaj projekt? Rađaju li se još neki potplanovi?
Gordana: I dalje ga širiti uspostavljanjem novih suradnji s ciljem dopiranja do što veće i šire publike koja uvijek odlično reagira kada otkrije da ovakvo što postoji. Zainteresirati publiku za izvornik, za knjigu, za poeziju, za čitanje. Moramo čitati. Poeziju. Time radimo na sebi na mnoge načine. Želja je i što više izlaziti iz virtualnog prostora, u kojem je sve zbog pandemije koronavirusa i započelo, u fizički prostor. Od knjižnica pa do kino-dvorana. Tu je vrhunac bio poetski tren slovenske pjesnikinje Anje Zag Golob, James Bond jest i nije bio u pravu u režiji Tomislava Šobana prikazan na 32. Danima hrvatskog filma prošle godine u kategoriji namjenskog filma. Rukavci su brojni.
Kruno: Ovo je projekt Goge Kovačić, ja sam samo pomoćnik. Dodajem lopte, komentiram njezine ideje i inicijative, ništa više. Zato bi bilo glupo da se ja bavim futurom tuđeg projekta. Ali znam da ću ga podržavati, komentarom, sugestijom i svime što od mene Gordana zatraži, a u dosegu je mojih znanja.
Foto: Marko Fröhlich, Tanja Draškić Savić, Tone Stojko, Adrijana Vidić, dupe.com
