Nakon punih devet godina Hrvoje Šalković vraća se na književnu scenu romanom Babići koji zadržava sve one kvalitete koje su Šalkovića bile učinile jednim od čitanijih i popularnijih autora. U knjizi na svoj karakterističan način progovara o društvenim aktualnostima i temama koje oblikuju našu svakodnevicu.
Roman Babići uzbudljiva je, emotivna i pitko napisana priča u kojoj Ivan Babić, zagrebački momak produžene mladosti i neporeciva šarma, pripovijeda o vlastitom odrastanju i sazrijevanju, ali i o povijesti svoje obitelji, povijesti u srcu koje leži velika tragedija i nenadoknadiv gubitak.
Što nam donose Babići?
U svojevrsnom bildungsromanu s elementima sage, Šalkovićeva junaka zatičemo na raznim mjestima kugle zemaljske. Ta su mjesta naoko nespojiva, ali su u tkivo romana uvezena upravo njegovom životnom pričom. Selo u okolici Daruvara, zagrebačke ulice, primamljiva svjetla noćnog Bangkoka i hladni neboderi amsterdamskih kvartova za “proklete migrante” likovi su u romanu jednako kao što su to i oni od krvi i mesa, što pak svjedoči o tome da je Šalković iskusan pisac i iskusan putnik lijepe rečenice i pronicljiva pogleda.
A on, iako primarno usmjeren na priču o protagonistu i njegovoj obitelji, kroz tu prizmu sagledava i progovara o svijetu koji njih (i nas) okružuje, ne sklapajući kapke pred njegovim tamnim stranama, već hvatajući se u koštac s njima, nakon čega ostaju nada i vjera u bolje sutra.
