Danas u 19 sati, u galeriji Trotoar otvara se izložba umjetnice Marine Mesar OKO. Izložbu pod nazivom “Dear Diary… Layers of Dreams” nikako ne biste trebali propustiti.
Nakon sedam godina, OKO se ponovo predstavlja zagrebačkoj publici samostalnom izložbom. Izložit će potpuno nove radove, kroz koje istražuje vlastita sjećanja, identitet i isprepletenost imaginarnog svijeta i stvarnosti. Naslov izložbe “Dear Diary: Layers of Dreams” sugerira intimno putovanje kroz slojeve unutarnjeg svijeta i postavlja konceptualni okvir izložbe – trajnu introspekciju.
Marina je i ovoga puta pokazala svoju umjetničku veličinu jer je hrabro iskoračila u, za nas, nešto novo, pritom ulazeći korak dublje u svoju intimu. Nama je izložba izmamila suze na oči, a Marina nam je objasnila kako je do nje došlo.
- “Dear Diary: Layers of Dreams” je koncept i ova izložba kojom otvaraš sezonu u Galeriji Trotoar je samo jedna u nizu, a koja poteže temu tvoje introspekcije? Možeš li nam detaljnije objasniti koncept?
Da, istina je da je ova samo prva u nizu. Bit će svega u budućnosti. Kako izložbe uvijek imaju neke svoje naslove činilo mi se smislenim da od sad pa na dalje sve moje izložbe imaju jedan nazivnik “Dear diary..” i nakon tog nastavak, koji slijedi direktno za izložbu o kojoj će se raditi u to vrijeme.
Naime, na kraju priče sve su to moje misli. Sve ove godine i likovno izražavanje, pa ima smisla da sve i budu samo jedan fragment neke veće priče, koja će trajati čitav moj život. Iako dajem dosta intervjua i često držim predavanja, ipak postoji čitav jedan dio koji nitko ne zna, a to je od kud to sve zapravo dolazi. Gdje je taj neki izvor, zašto su svi moji likovi životinje, i što ja to uopće želim reći svojim radovima. Vjerujem da nam život donosi određene izazove i ova izložba je samo jedan u nizu dokaza koliko nas to uopće ne treba zaustaviti u sanjarenju prema naprijed.
- Što ćemo sve vidjeti na izložbi, ona funkcionira kao instalacija?
Podijeljena je na dva dijela. Jedan predstavlja moje klasične likove životinje, samo ovaj put izvedene u tehnici crteža na papiru i velikog formata. Drugi dio izložbe je dio moje memorije, uspomene i splet svih onih misli koje nosimo od djetinjstva, koje zapravo služe kao glavni izvor svih kreativnih ideja koje radim. Ne znam kako će biti drugima, ali meni, koja imam osobnu poveznicu s izloženim prizorima, djeluje kao da sam ponovno u tim prostorima.
- Što ti je pomoglo da se prisjetiš svog djetinjstva koje u ovom radu ima važnu ulogu? Razmišljaš li stalno o ovome pa je iz toga proizašla izložba ili se odlučila na istraživanje kada si odlučila otvoriti izložbu?
Stalno razmišljam o tome, uvijek je prisutno i ne samo djetinjstvo. Zapravo čista memorija čitavog života. Ni sama ne znam kako je moguće da su mi uspomene i detalji različitih situacija toliko realni. Kao da su bili jučer. Mislim da mi to daje ogromnu dozu materijala za kreativno stvaranje u današnjici. Kažem ovo je tek prva u nisu izložbi i stvari koje će tek nastajati u budućnosti.
- Jesi li introspektivna i koliko ti je introspekcija važna?
Mislim da jesam, ali to je normalno kad toliko vremena dnevno provedeš sam u studiju. Ja sam u studiju sedam dana tjedno, u prosjeku po 8-10 sati. Kad si toliko sam, normalno je da se događa puno unutarnjih konverzacija. Zato i slušam toliko audio knjiga i dokumentaraca. Treba prepoznati zdravu granicu između razmišljanja o nekim prošlim vremenima i o zdravoj budućnosti. Zna se događati da ljudi često odu preduboko i ne znaju se više vratiti. Zdravi i potpuno iskreni razgovori s prijateljima su osnova svega. Drže nas zdravima.
Introspekcija
- Misliš li da je tanka granica između zdrave introspekcije i overthinkanja? Misliš li da je umjetnicima “teže” biti introspektivan jer imaju taj poriv za stvaranjem?
Kao sto sam već navela; da, bitno je prepoznati granice i omjer stvari o kojima razmišljamo. Postoje stručni ljudi koji nam u tome mogu pomoći. Meni najviše pomaže sam rad. Kad slikam ili crtam satima, misli se pročiste. Zato i govorim često da je umjetnost najbolja terapija. Pisanje na dnevnoj razini jednako tako pomaže. Kad staviš svoje misli na papir onda shvatiš da neke stvari nisu tako strašne kao što se čine na prvu. Meni se čini da je umjetnicima introspekcija zapravo puno prirodnija jer iz nje izvlače velik dio svoje kreativnosti.
- Baka te naučila raditi lutkice, misliš li da je ona dijelom zaslužna za tvoje usmjeravanje ka umjetnosti?
Mislim da je za umjetnost najbitnija mašta. Onaj dio dok misliš da je sve moguće, a u tom segmentu definitivno je. Ljudi koji su nas puštali da maštarimo i rastemo u nekim svojim svjetovima. Svi u obitelji su poprilično spretni s rukama i maštoviti na različite načine, tako da sam zapravo naučila jako puno praktičnih stvari koji se kroz vrijeme pokazale itekako korisne.
Novi projekti
- Nakon ove, kada su u planu druge izložbe, razmišljaš li o tome trenutno? Hoće li se ova izložba zaustaviti u Hrvatskoj ili ide van?
Dok se ovo događa u Hrvatskoj, paralelno će biti nešto veliko u Berlinu, ali o tome kad dođe vrijeme. Jednako kao i London pred kraj godine. Dugo sam nakon korone i potresa bila statična u Hrvatskoj i sad je, nakon Tokija sve ponovno na svojoj staroj putanji. Poanta je stalno se kretati posvuda. Za izložbu iz Trotoara, ne znam hoću li ju ponavljati s obzirom na to da zapravo nikad nisam ponavljala niti jednu izložbu. Radila bih neke nove radove koji su bili specijalno rađeni za okruženje u kojem su trebali biti izlagani. Super je jer se događaju neki novi smjerovi, koji me jako zanimaju i vesele, a vezani su i za gaming industriju i za tehnologiju.
Otvorenje je večeras u 19 sati, a traje do 9. studenog 2024.
Foto: Martina Movrić
