U nešto malo više od 30 godina, koliko ima na leđima, jedan od najboljih hrvatskih chefova Mario Mandarić prošao je toliko toga. Već na prvu drugačiji od ostalih, zbog upečatljivih tetovaža, Mario je prvenstveno zbog svog životopisa vrlo netipičan kuhar. Profesionalni uspjeh koji je postigao u 10 godina zaista je impresivan. Od Tajlanda preko Engleske do Lijepe Naše, kuhao je u najboljim svjetskim restoranima nakon kojih se ipak vratio svojim korijenima.
Odnedavno većinski vlasnik i chef u Noelu, prvom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, postao je bogatiji za još jedno životno iskustvo. Pripala mu je možda ona najslađa uloga, ali i najzahtjevnija, uloga oca. Naime njegova supruga Matea i on prije tri su mjeseca postali roditelji preslatke djevojčice Mije. Između svih obaveza, što poslovnih, što obiteljskih, Mario je uspio uhvatiti vremena i s nama razgovarati o svemu što mu je novopečena uloga oca donijela.
Dragi Mario, hvala ti što si uspio uz sve obaveze izdvojiti vrijeme za Journal. Za početak, jedno uobičajeno pitanje – spavaš li?
Iskreno, mnogi se iznenade, ali spavam. Mia je očito povukla taj naš dalmatinski gen (hahahha) pa bez problema noću spava i po devet sati u komadu. Stoga se uz nju, odmaramo i Matea i ja.
Jesi li bio prisutan na porođaju? Što ti je prvo prošlo kroz glavu kada si uzeo kćerkicu u naručje?
Nisam bio prisutan na samom porođaju jer je Matea rodila carskim rezom. No bio sam ispred rađaone i čim je Mia došla na svijet, nakon što je upoznala mamu, doktori su mi je dali u naručje. Osjećao sam se nevjerojatno. Gledao sam je i nisam mogao vjerovati da je to malo biće tu za cijeli moj život i da sam joj ja otac. Moram priznati da sam se rasplakao kad sam ju primio u ruke i taj ću trenutak zauvijek pamtiti.
No, svakako moram spomenuti da je cijelo to iskustvo poroda prošlo u najboljem redu, zahvaljujući doktorici Veleni Radošević koja nam je taj proces napravila najljepšim iskustvom u životu.
Što te najviše iznenadilo kad si postao otac? Jesi li se odmah snašao u svojoj novoj ulozi?
Moram priznati da sam se dosta dobro snašao u novoj ulozi, a mislim da bi se sa mnom složila i Matea. Otpočetka sve radimo timski i uskačemo jedan drugome. Uključeni smo u sve zajedno jer vrijeme brzo leti, a Mia više nikad neće biti ovoliko mala koliko je sada. Ne bih želio propustiti ni jedan trenutak u njezinom odrastanju, a posebno ne njezine prve korake, riječi, reakcije.
Mia je stvarno dobro dijete, ne zato što je moje, nego je karakterno vrlo prilagodljiva. Mogu je bez problema uzeti sa sobom gdje god idemo, nemam strahova od mijenjanja pelena usred kafića. Sve je to normalno i prirodno. Cijenim svaki trenutak.
Kako se osjećaš kao otac i koliko te to promijenilo?
Osjećam se nevjerojatno, ispunjeno. Iako riječi ne mogu dočarati tu emociju koju osjećaš kada imaš svoje malo biće koje obožavaš najviše na svijetu. Očinstvo me sigurno promijenilo jer primjećujem da je sve što radim sada na drugom mjestu. Ona je sad prioritet u mom životu. Njen život, razvoj i sve što je za njezinu dobrobit mi je najvažnije.
Upravo ona mi je glavna motivacija da se što više razvijam u privatnom, ali i poslovnom smislu. Želim uspjeti u svemu što radim kako bi Mia imala što bolji život. Želim joj priuštiti sve što želi i treba imati u životu.
Obično roditelji novorođenčadi kažu da im se u jednom danu cijeli život okrenuo naglavačke – vrijedi li to i za tebe?
Nisam očekivao da će to tako biti, no život se unekoliko promijenio, ali na pozitivan način. Otkad nam je Mia stigla, odlično nam je. Radimo sve što bismo i inače radili i idemo gdje bismo inače išli, samo što sada imamo našu djevojčicu uz nas.
Stvaramo neke drugačije uspomene. Matei je malo zahtjevnije jer ona vodi većinski tu logistiku što sve nosimo sa sobom od dječjih stvari kad idemo negdje. No u svakom slučaju nam je puno zanimljivije putovati s njom.
Dosta putuješ, što zbog posla, što privatno. Koje je bilo prvo mjesto na koje ste otputovali kao obitelj? Kako je to putovanje podnijela Mia?
Već je bila u većini restorana s Michelinovim zvjezdicama u Hrvatskoj i odlično je sve prošlo. Baš je prava dobrica. Ne plače puno i očito voli putovanja.
Prvo putovanje je bio Hvar i odlično je to podnijela. Naime, dok putujemo autom, dok se vozi, ona je odlično. Gušta, tako je i na brodu. Dok god se kreće, mirna je i sve promatra. Čim se prestanemo kretati, počinje malo negodovanja. Očito će biti prava putnica.
Je li bilo teško uskladiti privatne i poslovne obaveze i prilagoditi ih novom članu vaše obitelji?
Budući da je priroda mog posla takva da nemam baš strogo određeno radno vrijeme, već je ono fiksno, lakše usklađujem sve roditeljske obaveze.
Kad god trebam biti doma s Mijom, doma sam. Kako sam već radnije spomenu, supruga i ja radimo sve timski i dogovaramo se oko svega. Kad god Matea treba negdje otići ili nešto obaviti, može se osloniti na to da što god radim, njih dvije su moj prioritet.
Svi slobodni trenuci bez sumnje su posvećeni kćerkici – imate li već neke omiljene rituale?
Nemamo još neke omiljene rituale jer je Mia još malena. Iz dana u dan se mijenja. No ono što svakako volim jest onaj trenutak kada dođem kući s posla, sjednem s Mateom na kauč, uzmem Miu na prsa i onda zajedno gledamo seriju. Osim toga, možda mi je nadraži dio kada ju kupamo, odnosno kada joj sušimo kosu. Mia ima toliko kose pa uvijek umiremo od smijeha dok ju feniramo i radimo joj frizuru. Sve mi je s njom zabavno i zanimljivo. Jednostavno želim biti uključen u svaki trenutak Mijinog života.
Što si naučio o sebi uz Miu?
Naučio više cijeniti vrijeme. S dolaskom djeteta još sam više osvijestio koliko vrijeme brzo prolazi, pa jednostavno želim još malo više uživati u svakom trenutku.
Savjet o očinstvu koji si dobio, a koji obavezno moraš prenijeti dalje?
Sve prebrzo prolazi, ona sada već ima tri mjeseca i duplo je veća nego prije mjesec dana. Svaki dan raste, svaki dan nešto novo nauči. Vrijeme toliko brzo prolazi, pa je moj savjet da uživate u apsolutno svakom trenutku, pa čak i kada dijete plače.
Foto: Martina Movrić
