Ususret Hanžekovićevom memorijalu: Filip Pravdica iskreno o rekordima, Olimpijadi i planovima
Filip Pravdica, hrvatski je atletičar, sportaš s postavljenim hrvatskim rekordom u skoku u dalj sa sjajnih 8.35 metara koji ga je odveo i na Olimpijske igre. Nakon što je zauzeo deveto mjesto u finalu Olimpijskih igara u Parizu s rezultatom od 7.90 metara, dolazi pred zagrebačku publiku na još jedan Hanžekovićev memorijal. Prošle godine osvojio je Zagreb City Challenge, a nakon pobjede slavodobitno se okupao u Manduševcu.
Ove godine cilj mu je obraniti titulu
“Za mene je Boris Hanžeković memorijal najljepše organizirano natjecanje na svijetu. Prošao sam mitinge Dijamantne lige, ali ovo zaista događanje ima dušu, bar za mene koji sam na njemu domaći sportaš. Prošlogodišnju titulu sa Zagreb City Challenge moram obraniti, što s obzirom na jaku konkurenciju u svijetu atletike, posebice u skoku u dalj, to neće biti lagano, ali ću dati sve od sebe”. – kaže nam Filip.
Upravo su nam svi ovi sjajni rezultati bili povod da porazgovaramo s njim uoči ovog važnog hrvatskog atletskog natjecanja koje se održava sljedeći tjedan.
Pred nama je Hanžekovićev memorijal, koji bi mogao biti najzanimljiviji do sad pogotovo jer se održava u godini Olimpijskih igara, jeste li uzbuđeni? Hoće li se oboriti koji rekord?
Nastavno na ovu sezonu, osjećam se jako dobro, te se nadam da ću biti na visokoj razini na memorijalu kako ima poseban značaj meni i hrvatskoj atletici. Na treningu mi pokazatelji daju jako pozitivnu povratnu informaciju vezano za formu.
Prošle godine ste pobijedili na Zagreb City Challengeu, vjerujemo da ove godine imate istu motivaciju?
Kakav bi ja natjecatelj bio da mi prva misao nije pobjeda, bila ona neka osobna kao ostvarivanje osobnog rekorda ili ona zlatnog odličja, koju u ovom slučaju na Zagreb City Challengeu koji je u sklopu memorijala Borisa Hanžekovića moram obraniti. Idem na pobjedu, pa što bude!
Hrvatski ste rekorder u skoku u dalj, što biste rekli koji vam je najdraži trenutak u karijeri?
To je jako teško pitanje. Svaki trenutak je imao svoju eksploziju emocija. Od prvog skoka preko 8 metara u Rumunjskoj 2022. godine, čemu teži svaki skakač u dalj, do postizanja Olimpijske norme ove godine s rezultatom 8.35 metara, te do samog nastupa na Olimpijskim igrama. Teško mogu razlučiti koji mi je najdraži, reći da su mi svi jednako dragi jer je svaki bio ključan korak, ključna stepenica. To me izgradilo u osobu koja sam danas.
Kako izgleda vaš tipičan trening dan?
Nije tipičan, moram priznati, za jednog sportaša moje razine. Počinje s jutarnjim treningom, gdje ja treniram moju atletsku grupu. Slijedi moj trening, pa obrok oko 14:00 na kojem pišem planove treninga za ekipu, te se nastavlja u 16:00 s treninzima do 22:00 navečer.
Kako se mentalno pripremate za natjecanja i kako ostajete fokusirani tijekom nastupa?
Kroz sada preko 15 godina sportskog iskustva, naučio sam izolirati emocije i misli koje mi nisu potrebne. Dan započinjem s kavicom, kao svaki Hrvat, haha. Te u fokus ulazim tek na samom terenu, nema previše razmišljanja prije nastupa, to je samo emotivno trošenje. Prije sam se za sve u životu stresirao, te bi na natjecanje došao prazan. Ključ je ostati svoj. Na teške dane ne izlaziti iz rutine, nego se držati svog kursa te lagano ploviti prema cilju. Bio on sportski ili životni cilj. Ako si ga predstavite kao nešto prolazno i kratko, smanjite pritisak s njega i proživite ga sa smiješkom.
Što smatrate svojim najvećim izazovom u karijeri? Je li to operacija kuka?
Svaki dan je novi izazov. To što sam prošao smatram svojim uspjesima, a što dolazi smatram izazovima. Možda me najveći izazov u mom životu još čeka. Operacije su definitivno bile težak period, ali kako su ozlijede dio karijere svakog sportaša, bio sam spreman izaći jači, što sam i pokazao. Najljepši izazov je odgajanje nove generacije sportaša kao trener, to me ispunjuje i smiruje. Sebi staviti smiješak na lice je lijepo, ali usrećiti nekog drugog kroz sportski rezultat ili kroz društveno-socijalni aspekt, gdje mladi nađu svoju sredinu, drugu obitelj, onu sportsku je prekrasno, jer znate da stvarate i umrežujete ljude nove generacije.
Svaki sport zahtijeva odricanje, disciplinu i naporan rad. Kako je izgledao vaš sportski početak?
Početak je bio prekrasan. Prijatelji su glavni razlog zašto nešto trenirate, a u Rijeci gdje sam počeo sam ih imao puno. Nakon toga krene taj sportski dio. Krenete u dobrom društvu težiti nekom osobnom ispunjenju, a u dobrom društvu je sve lakše. Trening je bio jedini bitan trenutak u danu za cijelu ekipu s kojom sam trenirao. Uz to, lagano je imati disciplinu, odricati se i naporno raditi jer svi zajedno gurate granice.
Vidite li se u trenerskim vodama?
Već sada sam trener vice-prvakinje Europe na 400 m s preponama do 18 godine. Mlada Eva Barbarić, no nije ona jedina potentna sportašica koju treniram. Veliki broj mladih sportaša je kod mene, te mogu reći da imam jednu od najjačih grupa u Hrvatskoj atletici po broju medalja. Treniram kategorije od 15 do 21 godinu. To su ozbiljni natjecatelji i jako mi je lijepo raditi s njima. Njihove priče će ubrzo isto doći na javnu scenu.
Kakva vas jesen/zima čeka? Kakvi su planovi?
Priprema počinje s listopadom za Europsko i Svjetsko prvenstvo u dvorani gdje planiram medalju. Trenutno sam u potrazi za sponzorima koji će pomoći u podizanju kvalitete uvjeta za mene i za moj klub koji broj oko 500 članova. Jedna velika sportska obitelj koja utječe dnevno na preko 1000 roditelja, baka i djedova te obiteljskih prijatelja koji vide uspjehe našeg kluba. Uz to smo i u suradnji s brojnim školama. Mislim da je navedeni podatak jako zanimljiv marketinški za pomoć, jer ako samo s trenutnim financiranjem postigli takve rezultate, koji su naši dometi s malo većom kvalitetom?
Trenutno smo daleko najuspješniji klub u povjesti sporta gdje uz mene koji imam najveći plasman u povijesti Hrvatske atletike u muškoj konkurenciji. Imamo i Sandru Elkasević koja je institucija za sebe i pomiče granice sporta, a za mlade sportaše koje predvodi Eva Barbarić ćemo reći da granice ne postoje!
Memorijal Borisa Hanžekovića
Zagreb na tri dana postaje svjetsko središte vrhunske atletike. Na tri atraktivne lokacije i ove godine održat će se 74. Boris Hanžeković memorijal koji zasigurno neće propustiti ljubitelji atletike, kao i svi oni željni vrhunske sportske atmosfere čije će fotografije i TV snimke uživo u više od 130 zemalja svijeta, gotovo na svim kontinentima, kao i proteklih godina obići svijet. Odbrojavanje do još jednog atletskog tjedna u kojem nas u petak 6. rujna očekuju muški i ženski skok u dalj na glavnom zagrebačkom trgu u sklopu Zagreb City Challenge, bacanje kugle u subotu 7. rujna na 10. Memorijalu Ivana Ivančića na Gradskim fontanama, te 8. rujna tradicionalni Boris Hanžeković memorijal u Sportskom parku Mladost, već je započelo.
Zagreb dočekuje brojne osvajače olimpijskih odličja
Na listi imena natjecatelja svake godine nalaze se brojni osvajači odličja, tako će startne liste disciplina i ove godine vrvjeti vrhunskim imenima poput bacača kugle Ryana Crousera, bacačice koplja Haruka Kitaguchi, bacača kladiva Ethana Katzberga i bacačice diska Valarie Allman – sve redom olimpijski pobjednici iz Pariza. Pred domaću publiku stat će na kako kažu, najdražem natjecanju sezone, naša Sandra Elkasević, Sara Kolak, Filip Mihaljević i Filip Pravdica.
Radi velikog interesa tako je dva tjedna prije događanja zapadna tribina gotovo rasprodana, stoga su na prodaju puštene i dodatne ulaznice za istočnu i južnu tribinu koje su dostupne na Ulaznice.hr.
Foto: Julien Duval