Viktor Savić ekskluzivno za Journal uoči europskoj premijeri filma Megdan: Između vode i vatre

Nakon svjetske premijere na filmskom festivalu u Napulju, odakle se vratio s čak dvije nagrade, film Megdan: Između vode i vatre, europska premijera je zakazana za sutra u okviru jubilarnog 30. Sarajevo Film Festivala. U novom filmu, Viktor Savić donosi snažnu interpretaciju lika nekadašnjeg vaterpolo prvaka koji, suočen s propadanjem svog kluba, ulazi u svijet opasnih igara kako bi ga spasio. Film nas vodi kroz mračan i kaotičan balkanski noćni život, gdje se njegov lik suočava s vlastitim demonima, balansirajući između prošle slave i teške sadašnjosti.

U razgovoru za Journal, Viktor Savić otkriva kako se pripremao za ovu ulogu, što ga je najviše privuklo priči o iskupljenju i borbi, i kako je doživio put kroz tamnu stranu sporta i života.

• Film je uzbudljiva sportska drama koja se bavi moralnim dilemama. Kako si doživio temu filma – borbu između vode i vatre?

Zapravo cijeli naš život je borba između vode i vatre. Međutim ovdje se konkretno odnosi na lik koji tumačim koji se bavio vaterpolom, a koji se zbog incidenta koji mu se dogodio odlučio prestati baviti vateroplom i prijeći na borilački sport. Ova tema mi je bila jako zanimljiva, prije svega jer su to filmovi na kojima sam ja kao klinac odrastao. Tako da se nadam da će to klincima biti zanimljivo kao što je meni bilo. Također, ovo je prvi srpski film koji se bavi jednom takvom temom, samim tim, mi je ona djelovala još primamljivije.

• U filmu jedna od replika glasi: Najveća pobjeda će biti kada pobijediš sam sebe. Kako u tvom slučaju izgledaju osobne borbe? Koliko su česte i kako se ti boriš sa svojim ja u svakodnevnom životu?

Sve kreće s duhovnog plana. I psihičke tegobe su zapravo duševne tegobe. Tako da se i moje borbe vode na tom polju. Tu postoje određena pravila od kojih se ne odstupa, a koja se, između ostalog, nalaze i u Novom zavjetu u Svetom pismu. Moj poligon za te borbe su zapravo postovi. Od posta do posta, pokušavam pobijediti sebe i neke strasti i želje. I onda se to odražava i tijekom cijele godine, i kada nisu postovi, jer se podsjećaš nekih stvari i suočavaš se sa samim sobom. Trudiš se sagledati sebe i upoznaješ sebe kroz svoje slabosti. Ništa ne možemo sami, i zato molitvom trebamo potražiti i neprestano se truditi.

• Film je osvojio dvije prestižne nagrade na Iskija Global Festu. Kako si doživio ovo priznanje i što ti nagrada Zvijezda u usponu znači?

Nagrada me je, moram priznati, malo iznenadila. Ne zato što smatram da moja uloga nije na određenom nivou, kao ni film, nego jer smatram da filmovi koji dobijaju inozemne nagrade su često politički obojeni ili su umjetničke priče. Ovaj film nije ni jedno ni drugo. Pritom, ne želim umanjiti umjetnički domet. Inače mi nagrade ne znače mnogo, ali znači mi što sam dobio ovu nagradu baš za ovaj film od ljudi koji nisu ni na koji način uključeni niti naklonjeni produkciji, meni ili našoj zemlji. Ta nagrada s imenom Zvijezda u usponu bi mi možda mogla značiti da želim imati inozemnu karijeru. S obzirom na to da nemam tu ambiciju, ta nagrada ostaje kao lijepo priznanje. Što mi je posebno drago zbog cijele ekipe.

• Kakva su ti iskustva s autorskom ekipom, posebno u kontekstu suradnje s Aleksom Balaševićem, koji je debitirao kao scenarist?

Divna su mi iskustva s cijelom ekipom, sa svim glumcima, glumicama, redateljem i ostalim suradnicima. A posebno s Aleksom, s kojim sam se upoznao 2021. godine kada je zapravo i počela priča o filmu. Do tad je sve bilo na nivou ideje i prve ruke scenarija koja je bila dosta daleko od ovoga kako scenarij na kraju izgleda. Suradnja s njim je svo vrijeme tekla baš lagano. Razumjeli smo se, podržavali i savjetovali. Kako je njemu ovo debitantski scenarij, dosta puta me pitao za savjet, budući da sam u ovom poslu preko dvadeset godina, tako da smo sve prolazili zajedno.

• S obzirom na uspjeh na talijanskom festivalu, kakva su tvoja očekivanja kada je u pitanju europska premijera na Sarajevo Film Festivalu i kako misliš da će publika reagirati?

Iskreno, ne očekujem ništa. Generalno nemam očekivanja, kako ne bih imao i razočaranja. Jer, to ide jedno s drugim. Drago mi je što je film na prvi korak već ovoliko uspješan, jer to znači da će ljudi na drugačiji način obratiti pažnju na njega. A ovo je film na koji treba obratiti pažnju. Od Sarajevo Film Festivala, a pogotovo od Filmskih susreta u Nišu, koji će se održati odmah posle SFF-a, očekujem provod i dobro druženje s ekipom. To je ono što me na festivalima najviše zanima. Posljednja stvar koja me na festivalu zanima je nagrada. Naravno, lijepo je kad je dobiješ, to je neko prepoznavanje tvog vrijednog rada i odricanja, ali najvažniji mi je dobar provod.

• I za kraj, koju poruku bi želilo da publika ponese nakon gledanja filma Megdan: Između vode i vatre?

Ne bih volio nametati bilo kome neku poruku. Neka svatko shvati onako kako želi, u filmu postoji sve. I emotivnih trenutaka i duhovitih i napetih. Mislim da je najvažnije da se ljudi zabave dok budu gledali ovaj film. Ako uz to pokupe još nešto, onda je to super, ali ono što je najvažnije je da im ne bude dosadno. To je meni najvažnije kada radim bilo koji projekt – bilo da je to predstava ili film, uvek pitam ljude: Je li ti bilo dosadno? Meni je to onda uspjeh. Opterećeni smo raznim temama sa svih strana, od politike do geopolitike. Ljudima treba malo predaha od svega. Taj predah najviše očekujem. Da se ljudi zaborave malo, da ne pogledaju pet puta ili pedeset puta u telefon tijekom filma, već da uživaju i da se dobro zabave.

*Tekst je preuzet s portala Journal.rs

Foto: Jelena Ćalasan, IMDb, Instagram @megdan.fighting