Kada pričamo o emocijama ono što se često čuje kao ideja je da treba znati biti/sjediti s nekom emocijom kako bi nam život bio bolji ili ispunjeniji. Sigurno ste čuli taj izraz ako ste na društvenim mrežama i ako pratite neko područje rada na sebi.
Društvene mreže su prepune informacija o emocijama i informacija o tome kako je važno dozvoliti si osjećati emocije, ali često izostane onaj praktični dio, a to je kako se to zapravo radi?
Krenimo redom.
Biti sa svakom emocijom na ti
Za biti s nekom emocijom potrebno je znati da su sve emocije valjane i dobrodošle ma koliko ih mi doživljavali kao nepoželjne. Nije rijetkost da osoba kaže kako želi biti s nekom emocijom, a u praksi si ne dozvoljava osjećati one emocije koje je okarakterizirala kao negativne. Najčešće su to emocije koje nam izazivaju fizičku nelagodu i radi kojih nam se javljaju neugodne misli (ljutnja, očaj, bijes, zavist, ljubomora, tjeskoba).
Kako se emocije pojavljuju?
Sve emocije se osjećaju kao tjelesne senzacije, no dok su nam neke ugodne druge su izuzetno neugodne i ne volimo ih osjećati. Problem koji se javi kod bivanja/sjedenja s emocijom je najčešće taj da osoba ne voli osjećati tjelesnu nelagodu ili smatra da će joj ta senzacija na neki način naškoditi. I sasvim je razumljivo da se ne volimo osjećati nelagodno, no da bismo znali biti s emocijom jako je važno da naučimo slušati signale našeg tijela bez da ih blokiramo.
Niti jedna emocija nam ne želi naškoditi. Emocije su tu da nam pokažu što nam je važno i koliko. Što je intenzivnije doživljavanje neke emocije to nam je situacija važnija. Ponekad taj doživljaj bude jako neugodan. Ako ne znamo da je emocija tu samo da nam signalizira u kojem smjeru treba gledati onda ćemo ju doživjeti kao ‘opasnu’ i nepoželjnu.
Kako je to biti s emocijom ljutnje?
Evo primjera kroz emociju koju mnogi ne vole, a to je ljutnja. Ako sam ja osoba kojoj su roditelji cijeli život govorili da su curice ružne kada se ljute logično je da ću izrasti u odraslu ženu koja si ne dozvoljava osjećati ljutnju. To ne znači da se ljutnja kao takva kod mene neće javljati, hoće, ali ja ću je osjećati kao grč u želucu i možda ću je opisivati kao emociju koja mi je bila ”dozvoljena” i koju su moji roditelji odobravali. Najčešća zamjena za ljutnju su tuga ili tjeskoba.
I onda u nekom trenutku života krenem raditi na sebi i svojim emocijama jer sam čula da je to važno i primijetim da mi ne ide baš tako lako. Svaki put kada se posvađam s dečkom umjesto da si dozvolim ljutiti se ja ću blokirati senzacije koje dolaze i povući se. Ono što se tu događa je da sam ja naučila blokirati ljutnju jer mi se stalno govorilo da je ljutnja emocija koja je ružna i koja nije primjerena.
Promišljanje o situacijama
Za naučiti biti s emocijom ljutnje za početak bi si mogli pomoći kroz promišljanje o situacijama koje me ljute. Kada si dozvolimo razmišljati o nekoj emociji puno lakše možemo doći u kontakt s njom i to je prvi korak prema osjećanju te iste emocije. Evo koja pitanja si možete postaviti da biste to otkrili:
- Što je to što me ljuti kod mene same? (što specifičnije)
- Što je to što me ljuti kod drugih ljudi? (što specifičnije)
- Kako su moji roditelji reagirali na moju ljutnju kad sam bila mala?
- Što su moji roditelji govorili o meni ili drugoj djeci koja se ljute?
- Kako su izgledale svađe u mojoj obitelji?
- Što su moji roditelji govorili ili radili kada sam se ljutila?
- Što danas radim kada me nešto naljuti?
- Što mislim o sebi kada me nešto naljuti?
Odgovaranjem na ova pitanja mogli bi doći do prepoznavanja u kojem trenutku bi se kod vas mogla javiti emocija ljutnje. Kada prepoznate koje su to situacije puno lakše ćete si dozvoliti doći u kontakt s tjelesnim senzacijama koje prate ljutnju. Gornji primjer vrijedi za svaku emociju koja vam je izazovna, koju ne volite ili koju biste htjeli bolje istražiti.
Što je važno znati o upoznavanju s emocijama?
Ponekad učenje i osjećanje emocija ne ide tako lako i to je skroz u redu. Ponekad će nam biti potrebni mjeseci vježbanja da naučimo čuti signale koje nam tijelo poručuje. U radu s emocijama jako je važno dati si vremena i biti nježan prema sebi. Nije svakome lako sjediti s emocijom. Ponekad je to put koji traje, ponekad će nam samo određene emocije biti izazovne, a ponekad će taj put izgledati tako da krene pa stane pa opet krene. U radu na sebi sve se zbraja i sve je dovoljno dobro.
Isto tako, ako taj proces ne ide ne treba forsirati. Radije napravite pauzu pa pokušajte opet ili se javite nekome da vas podržava u tom procesu. Ponekad su nam ti zastoji poruka da nam treba pomoć na tom putu i to je skroz u redu.
Tekst: Dina Drozdek, psihoterapeutica
Foto: Unsplash
