Mario Valentić i Ribafish su zajedno otplivali dionicu za RokPoluotok. Ispričali su nam kako im je bilo i kako su se pripremali

Mario Valentić, glumac, trener i zaljubljenik u fitness, ove je godine udružio snage s Domagojem Jakopovićem, poznatijim kao Ribafish u njegovom jedinstvenom projektu RokOtok. Ribafish je projekt pokrenuo u spomen na sina Roka kojemu je bila želja sa svojim ocem obići sve nastanjene hrvatske otoke. Projekt se održava već nekoliko godina te uključuje i drugu djecu, a cilj mu je podići svijest o važnosti vremena koje roditelji, kroz sport, igru i učenje provode s djecom te razvijati i poticati dječju radoznalost, interese i istraživački duh.

Ove godine, RokOtok se proširio i na PoluOtok u kojem je cilj oplivati istarski poluotok kroz dva ljeta. Novom izdanju akcije pridružio se i Mario te nam je dvojac otkrio sve zajedničkoj etapi, koliko su preplivali te što im je sve bilo potrebno kako bi ju savladali.

• Kako to da je projekt RokOtok dobio ekstenziju – PoluOtok? U kojoj ste sad fazi?

Ribafish: Nakon tri sezone RokOtoka i plivanja do svih hrvatskih nastanjenih otoka, ispunjeno je obećanje koje sam dao svom sinu. No, druženje i igranje s hrpom klinki i klinaca na 52 otoka je dovelo do toga da sam shvatio da sam bolji čovjek ako to radim i dalje, pa sam uz stalne akcije s Čistećim medvjedićima kroz hladni dio godine, odlučio napraviti još jedan projekt – oplivati istarski poluotok. Kroz dva ljeta je cilj plivati od Rijeke do Pule i onda od Pule do Savudrije, a razgovaramo i sa Slovencima pa možda završimo i na geografskom kraju/početku Istre kao poluotoka u talijanskoj Muggiji! Trenutno smo na isplivali 85 od 100 kilometara ove godine, malo zapadnije od Rta Kamenjak.

• Kako je došlo do vašeg partnerstva na projektu RokPoluotok?

Ribafish: Marija znam dugi niz godina i oduševljava me što je unatoč tome što je isto kao i ja u glavi šesnaestogodišnjak koji bi se stalno zabavljao, osoba koja savršeno odrađuje svaki posao koji preuzme. Kako sam ja tijekom cijele godine u bazenu, nešto smo krenuli pričati o perajama za trening, našli se na bazenu u Utrini i dogovorili da skupa plivamo jednu dionicu. Mislio sam da će, budući da je hrvač, plivati puno sporije, ali čovjek nije normalan. Mladi Weissmuller!

Mario: Već par godina, kroz društvene mreže, pasivno pratim Ribafisha na projektu RokOtok. Ove godine sam odlučio podržati ga i aktivno. Volim hrvatsko more, volim plivati, volim pozitivne priče i projekte s ekološkim momentima, volim i podržavam to što on radi.

• Kako izgleda jedan dan u moru, odnosno što sve uključuje jedna plivačka etapa?

Ribafish: Zahvaljujući brojnim sponzorima koji stoje uz RokOtok, iznajmili smo jedrilicu koja nas prati dok plivamo, na kojoj spavamo, kuhamo i bogami preživljavamo. Sa sidra se kreće svaki dan oko 5 ujutro, popije kavica, razgiba, dođe do točke od kuda se pliva i onda skače u more. Ove godine je sa mnom i jak daljinski plivač Boris Korbar (trenutno treći u Hrvatskoj u kategoriji), pa se oko 6 kreće s plivanjem te ovisno o danu i vremenskim uvjetima pliva do cca 9 do kad imamo dozvolu od policije, Lučke kapetanije, Plovnog puta i još nekih desetak dozvola za koje se telefoniranjem brine naš PR, HR i ostali R-ovi, moja djevojka Kasandra, inače i glavni kuhar na brodu (blog Vilicom kroz Hrvatsku).

Do 9:30 dovezemo se do plaže na kojoj čekaju djeca, ja skočim, isplivam, okupam s klincima, održim laganu radionicu o ekologiji, opasnostima jednokratne plastike, kvalitetnije provedenom vremenu djece i odraslih, pozovem klince na potragu za skrivenim blagom (kutiju s drvenim igračkama sakrije netko od posade), akciju čišćenja plaže, podjelu edukativnih vrećica s desetak poklona te potrazi i skrivanje Geocacheca, igre koja je savršena za sve željne avanture i istraživanja.

Oko 12 nas najčešće počaste s pićem i/ili klopom ljudi iz TZ-a, oko 16 krenem pisati izvještaje i društvene mreže i oko 21 sam potrgan u krevetu, osim ako ne nalete dobri ljudi na brod, a nalete uvijek, tako da… malo se smršavilo (smijeh). Ove smo godine na brodu 24 dana jer nam četiri odu na vraćanje broda u Primošten. Ako imate nekoga tko iznajmljuje brodove za sljedeće ljeto – javljajte! Što manje platimo brod, to više poklona dajemo klincima, nitko iz udruge ne dobiva honorar za rad na projektu – hvala Udrugarima i posadi, veliki ste!

Mario: Kratki opis našeg priključka etapi: krećemo iz Zagreba noću (da izbjegnemo gužvu i vrućine, a nismo ni stigli prije taj dan), ne bi li stigli do Premanture da malo ubijemo oko jer plivanje je krenulo u 6:15. Počelo mi se spavati nakon Učke, pa sam legao pored auta negdje kod Cerovlja i nestao na 2,5 sata. Oko 5, blago osvježen snom, nastavljam dalje i stižemo na Rt Kamenjak taman kad treba. Ukrcavamo se na kajak (hvala prijatelju Stjepanu koji je bio čovjek od vesla i moja pratnja za plivanje) kako bi se susreli s ekipom RokOtok. Susrećemo se, kratki pozdrav i odmah plivanje. Moj Garmin Instinct je zabilježio da smo plivali 3700 m. More mirno, ugodno, lijepog podmorja – čisti užitak. Poslije smo još malo veslali, posjetili špilje i otplivao sam nazad do auta. Poslije ugodno druženje s ekipom uz finu hranu. Milina.

• Koja je bila vaša plivačka ruta za RokPoluotok, gdje i koliko ste preplivali?

Ribafish: Plivali smo od Rta Kamenjak sat vremena prema Puli zbog toga što smo se morali brzo vratiti na doček i nismo smjeli kasniti. Preplivali smo otprilike 3750 metara, a mislim da smo mogli još toliko bez umaranja jer nam je struja išla u leđa, a bila je i savršena bonaca.

• Jesu li pripreme bile opsežne? Što su sve uključivale?

Ribafish: Plivam od svoje 25. godine kad mi je doktor rekao da mi zglob više nije za odbojku. S manjim ili većim pauzama, uglavnom sam dva, tri puta tjedno na nekom bazenu, a ljeti preplivam poneki maraton u Dalmaciji poput zadarskog ili onog u Raslini. Ove sam godine krenuo malo ozbiljnije i držao prosjek od 60 km mjesečno što lako mogu pratiti zahvaljujući Garmin satu i aplikaciji koja na mobitelu zapisuje svaki zaveslaj. Nekada mi se nikako ne da odraditi trening, i taman da ću kukavički pobjeći doma, a na satu piše – preplivao si 3200 metara A DOBRO ZNAŠ DA SI REKAO 4000! Pa isplivaš do kraja…

• Što vam je od opreme neophodno za cijelu turu?

Ribafish: Kapica da te kapetan vidi tijekom olujnog mora i visokih valova. Ove smo godine plivali par puta po valovima višim od dva metra, što ne bih preporučio nikome – to je wrestling, a ne plivanje! Obavezne naočale s filterom za sunce, moj stari Speedo neopren, i ovisno o dionici – perajice. Kako mi je prošlo ljeto pukla biceps tetiva, možda bih mogao i bez njih, ali s puno većim bolovima, a kako je od plivanja bitnije da budem veseo i zabavan klincima, ovo je bolja opcija. Naravno, sretna ogrlica i sat na lijevoj ruci uz pokoju žlicu Linolade na svakom stajanju…

Mario: Ja sam za ovu dionicu plivanja u moru imao (a tako i inače kad plivam) masku i dihalicu (volim promatrati podmorje, gledam ribe i ribice, one mene gledaju), peraje (povećavaju mi ugodu plivanja), paddlese za prste (povećavaju mi malo otpor zaveslaja što mi omogućava veći intenzitet) i Garmin Instinct koji mi daje sve parametre (gdje sam plivao, koliko sam plivao, koliko sam se potrošio i još mnogo drugih detalja koji mi omogućuju praćenje napretka).

• Što se tiče potrebne tehnologije, sportski pametni satovi postali su must have u mnogim sportovima pa tako i u plivanju. Koji model ste vi koristili za ovo plivanje i koje značajke biste izdvojili kao najbitnije?

Ribafish: Garmin Forerunner 965 je na lijevoj ruci uvijek, osim kad se puni nakon tjedan, dva. Sat mjeri zaveslaje, otkucaje srca, tempo, još kad bi platio pivo, bio bi savršen!

Mario: Moj meni plati i pivo jer mogu preko njega izvršiti kartično plaćanje.

• Kako izgleda rad na RokOtoku kada ne plivate? Čime se još bavite?

Ribafish: Food bloger, kolumnist, recenzent, jedem i pijem po kućama, sommelier za pivo i vino, vodim razne festivale od gljivarskih kotlića, fišijada, Gulašijada, vidimo se na Danima plave ribe u Crikvenici, Popovači, Garešnici i svugdje gdje trebaju moje skromne ali simpatične voditeljske role. Pišem za Modru lastu i Vinski klub, putujem kad stignem po svijetu i pričam po travel festivalima i u slobodno vrijeme s Čistećim medvjedićima čistim svijet od smeća i evangeliziram ljude da nemamo rezervni Planet. RokOtok je konstantno traženje sponzora i organiziranje dočeka, konkretno, 12 evenata na različitim lokacijama u 24 dana. Da, jako zahtjevno, hvala Kasandri… Uglavnom, puno druženja, vrhunske klope i pića i malo para, ali puno divnih i velikih ljudi i priča.

• Mario, kakvi su planovi za ljeto? Kako održavate svoju fitness rutinu u ovim mjesecima?

Ribafish: Ja se samo nadam da dogodine plivamo novu rutu i da će ovaj put nositi gaće, a ne plašiti posadu (smijeh). Hvala na svemu brate! Sljedeće godine svakako klizimo prema Savudriji i Trstu.

Mario: Moji planovi za ljeto su dinamični i pustolovni: sa starijim sinom krajem srpnja idemo na Korčulu (Trag u beskraju) i Lastovo, onda idem u Grožnjan na jednu glumačku radionicu. Nakon toga obiteljski idemo malo u planine (Nassfeld i Kranjska Gora). U kolovozu vodim program jedne trail utrke u Međimurju, a nakon toga sa starijim sinom bicikliram Zagreb-Šibenik via BiH. Uglavnom, ne drži me mjesto.

Foto: Ivan Čuić