Ako provodite imalo vremena na internetu naprosto niste mogli pobjeći od pojma beach body. Radi se o idealu koji mnogi žele dostići, ali rijetkima uspijeva. To, pak, sa sobom vuče dosta negativnih osjećaja. Ono što krene kao motivacija, često završi kao nešto zbog čega odustajemo od vježbanja jer naprosto nismo postigli ono za što nam je internet rekao da je idealno. To uključuje uzak struk, ravan trbuh, savršeno zaobljenu stražnjicu koja nije prevelika, ali ni premala, ruke koje su definirane, ali ne premišićave i grudi koje izgledaju fotošopirano. I sigurni smo dok ovo čitate, jasno vam je da se ne radi o realnim ciljevima, ali kada ste sa svih strana bombardirani slikama savršenih “tijela za plažu”, lako se zanijeti.
No postoji li uopće savršeno “tijelo za plažu”? Treba li se prije ljeta “ubijati” u teretani samo kako bismo pokušali dostići taj ideal i je li uopće dobro za nas da nam to bude jedina motivacija za početak vježbanja? Sve to i više pitali smo stručnjakinju, Ivonu Čutoraš, trenericu i koordinatoricu grupnih treninga u THE Fitness clubs & more…
Sa svakim početkom godine, a i prije svakog ljeta u teretanama vidimo hrpu ljudi. Koliko je zapravo takvih koji krenu zbog novogodišnjih odluka ili „pripreme za plažu“ i nakon toga se više ne vrate?
Tako je. Kako bi mi rekli: ˝Svake godine ista priča.˝ Jako je puno ljudi, takozvanih kampanjaca koji su aktivni u mjesecima prije ljeta. Od veljače do lipnja fitness centri postaju krcati, traži se mjesto više na spravama i na grupnim programima – i onda odjednom tajac. Neki se vrate nakon ljeta, ali jako puno njih opet čeka Novu godinu i novu odluku. Zato je na nama trenerima velika odgovornost u ukazivanju na važnost fizičke aktivnosti tijekom cijele godine, a ne samo nekoliko mjeseci u istoj. Maraton, a ne šprint!
Tzv. beach body već je neko vrijeme fenomen na društvenim mrežama. I dok je svaka motivacija, dobra motivacija, što kada finalni rezultat nije onaj koji su ljudi zamislili? Kako u takvim situacijama razgovarate s klijentima i kako uspijete održati njihovu motivaciju čak i ako su, po vlastitom viđenju, doživjeli neuspjeh?
Takozvani beach body je već neko vrijeme fenomen na društvenim mrežama, ali i zlo koje daje krivu sliku o onome što je zapravo fitness lifestyle. Dobro je izvući motivaciju iz toga, ali ako je klijentima beach body i dobar izgled dva mjeseca godišnje jedini cilj u fitness segmentu, onda definitivno nismo uspjeli u svome poslu kao treneri.
Kolika je važnost postavljanja realnih ciljeva? Kako objašnjavate ljudima da neki cilj možda i nije toliko realan, bez da im smanjite početnu motivaciju?
Često se ljudi prekasno sjete pokrenuti i žele transformaciju u roku odmah. Tu automatski dolazimo do odgovora na sljedeće pitanje, a to je da je jedna od najbitnijih stvari u procesu transformacije, ali i u životu, postavljanje realnih i dostižnih ciljeva. Sve drugo je veoma pogrešno i kasnije može imati loše posljedice. Brzinski ciljevi koje ljudi žele ostvariti u vrlo kratkom vremenu su vrlo štetni i u većini slučajeva nerealni. Ako ljudi ne ostvare svoje ciljeve, postaju nezadovoljni, frustrirani, tužni i vrlo često se vrate na staro stanje pa i gore od toga. Kako se takve stvari ne bi događale, veoma je bitna potpuno iskrena komunikacija između klijenta i trenera od samoga početka, gdje će trener bez imalo uljepšavanja reći i objasniti jesu li željeni ciljevi ostvarivi ili ne. Klijentima je nekada teško čuti surovu istinu, ali to je ključ za dugoročan uspjeh i ostvarivanje željenih rezultata.
Kada bi ljudi trebali početi vježbati da bi zaista do ljeta vidjeli rezultate?
Volim govoriti svojim vježbačima da se sada ne pripremamo za ovo ljeto već za ono 2025. I to stvarno mislim. Da se razumijemo, neki manji ciljevi u smislu smanjenja manjeg postotka potkožnog masnog tkiva ili učvršćivanja tijela su ostvarivi, ali očekivati da ćemo u tri mjeseca izgraditi tijelo iz snova, ne možemo. I ne trebamo. Vježbamo za život, a ne za ljeto.
Uvijek je uspjeh kada se netko odluči kretati i kada zaista krene s aktivnostima, ali kako da se te odluke drže i nakon što odrade godišnji i „pokazivanje“ na plaži? Kada su kratkoročni ciljevi dobra motivacija, a kada su štetni? I ima li uopće smisla početi vježbati ako nakon postizanja nekog cilja nećemo nastaviti?
Kratkoročni ciljevi su dobra motivacija kako bi osobu uopće potaknuli na fizičku aktivnost, kako bi postala bolja verzija sebe, ali ti isti kratkoročni ciljevi su uglavnom ekstremni i iscrpljuju vježbača više nego što bi trebali i tada dolazimo do negativnog učinka i kontraindikacije. Nerijetko ljudi na taj način i dođu do cilja, i tada prestaju s vježbanjem jer su “oni svoje odradili”. I to je baš ono što mi treneri želimo izbjeći. Normalno je da si ljudi uzmu pauzu od vježbanja kada dođu do cilja i idu na godišnji odmor. U redu je napraviti reset, odmoriti i tijelo i um, ali ta pauza ne bi trebala biti predugačka, a pogotovo ne u trajanju od godinu dana.
Zašto ljudi ne bi trebali vježbati samo za „tijelo za plažu“, već za „tijelo za cijeli život“?
Mišljenja sam da je krajnje vrijeme da vježbanje prestane biti vezano i gledano kao nešto što utječe samo na fizički izgled i kao neki alat za beach body. Tu je odgovornost svih. Kako trenera, liječnika, tako i svih medija te influencera čiji je utjecaj na ljude sve jači. Svi moramo na svoje načine utjecati na ispravan način na živote ljudi. Vježbanje treba biti alat za izbacivanje stresa, vaše vrijeme, vaših sat vremena u danu kada ćete zaboraviti na brige i probleme i činiti dobro za sebe. Vježbanje je liječnik koji izravno utječe na vaše zdravlje i kvalitetu života. Vježbanje je psiholog koji rasterećuje vaš um i čini vas snažnijim, sposobnijim, sretnijim i zadovoljnijim. Kretanje je lijek, a čovjek je stvoren za kretanje.
Još bih za kraj naglasila jednu vrlo bitnu stvar jer zbog iste ljudi često ostaju obeshrabreni i odustaju od treninga. Ne moramo svi biti atlete i vrhunski sportaši! Ne moramo svi imati “savršen beach body” i isklesane trbušnjake. Ne moramo svi “ginuti” na treningu visokog intenziteta punih sat vremena. Nije sve za svakoga. Najbitnija stvar je da si svatko nađe aktivnost u kojoj će uživati i koju će moći održavati u kontinuitetu dva do pet puta tjedno. Nekad će to biti više, nekada manje, ali to je život i to je u redu. Bitno je ne odustati, biti uporan i dosljedan. Nikada se nemojte uspoređivati s drugima, imajte uzore, ali uvijek se trudite biti najbolja verzija sebe. Svaki dan.
Malim koracima do velikog uspjeha.
Foto: Noa Zmazek
