Kada smo posljednji put imali priliku razgovarati, glazbenica Lucija Ćustić Luce nam je otkrila kako marljivo radi na novom albumu. Obećala je kako će njezini glazbeni Fragmenti stići na proljeće, a svoje je obećanje uspješno ispunila. S publikom će ih podijeliti i na zagrebačkom koncertu koji je zakazan u četvrtak, 16. svibnja u klubu Sax.
A spomenuta promocija ujedno je i proslava njezinog desetogodišnjeg bivanja na domaćoj sceni. Potpuno iskreno, Luce nam otkriva što je sve naučila u posljednjem desetljeću, ali i čemu se raduje u godinama koje slijede.
- Točno deset godina nakon objave prvog singla Možda mi, stigao je novi album. Što nam donose Fragmenti?
Kao što i sam naslov albuma sugerira, riječ je o pjesmama koje svaka za sebe pričaju neku svoju priču i ogledalo su nekih mojih emocija, stanja i situacija koje sam proživljavala u proteklih pet godina, bez rezerve ili “fige u džepu”. Pjesme su poredane kronološki kako su i nastajale pa se tako na njemu mogu čuti one gdje sam još bila tužna i u fazi oporavka od prekida, zatim one u kojima sam zadovoljna sobom i “sretno sama”, a onda i one iz faze gdje sam sretna i sretno zaljubljena.
Svaka ta pjesma je fragment mog života koji se zaista događao u periodu u kojem je album pisan. Većinski dio albuma stvarala sam s koautorom i producentom Alanom Dovićem, a pjesmu U sjećanju napisala sam s koautorom Markom Mrakovčićem koji ju je i producirao. Za cover albuma zaslužna je Marina Uzelac, divna kreativka koja radi fenomenalne fotografije i video spotove diljem regije.
- Kad se osvrneš na posljednjih deset godina na što si ponosna, a na čemu si najviše zahvalna?
Bilo je zaista puno posebnih trenutaka- od onih najsirovijih i najintimnijih kad pjesma izlazi iz glave na papir odnosno u snimač na mobitelu, preko divnih druženja i smijeha s bendom na putovanjima, predivnih poruka nepoznatih mi ljudi kojima ta tvoja glazba znači nešto što je tebi teško pojmiti i racionalizirati, do nekih koncerata koji će mi zaista ostati zauvijek u sjećanju.
Koncert u dubrovačkoj tvrđavi, koncert na Medvedgradu, MTV nominacija u kategoriji BEST ADRIA ACT, nagrada za kantautoricu godine u Music Pubu Zlatka Turkalja (koji mi je danas šef na Drugom programu Hrvatskoga radija- eto kako život složi šašave priče i neki krugovi se zatvaraju). Tu su i “Pozitivni koncert” u Domu Sportova, veliki samostalni koncert u Tvornici Kulture, kao i koncertna gostovanja Josipi Lisac (istog se možete prisjetiti na linku), ali i telefonski razgovori s njom u kojima se uvijek iskreno nasmijem, zabavim i naučim puno toga kroz njene savjete i životne mudrosti. Mogu se samo nadati da će u budućnosti biti još puno toga lijepoga vrijednog sjećanja.
- Koja je najveća lekcija koju si usvojila u posljednjih deset godina? Što bi danas poručila onoj Luci od prije deset godina?
Ne opterećuj se toliko tuđim mišljenjima. Ne overthinkaj. Ne troši vrijeme ni energiju na krive ljude. Nauči se postaviti i reći ne. Bolja si nego što misliš. Zaslužuješ sve što ti se događa i uživaj više u svemu tome.
- Ovog tjedna spremaš i jednu sjajnu proslavu. Što nas sve očekuje 16. svibnja u Saxu?
Tako je, slavim prvih 10 godina karijere i koncertno promoviram album Fragmenti pa smo pripremili jedan presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva, a izvest ćemo i pjesme s novog albuma- neke od njih i prvi put uživo i jako se veselim. Jedna od njih bit će i aktualni singl Biraš nas.
Prati me vrhunski bend – Filip Pavić na gitari, Dino Ivelja na basu, Matko Basara na klavijaturama i Igor Klanfar na bubnju, za kojeg smo tijekom jedne vožnje na koncert saznali da su nam bake – rođene sestre. Osim benda, u Saxu će mi se na pozornici pridružiti i Matej Milošev, dugogodišnji prijatelj, violončelist i kantautor, koji je na nekoliko pjesama i koautor. Drugi gost je mladi, talentirani Marko Bošnjak, koji me osvojio još dok je kao dijete na jednom pjevačkom showu otpjevao pjesmu Što te nema Jadranke Stojaković. Marko je u međuvremenu odrastao, ima predivne pjesme i glas od kojega se i danas ježim te smatram da je odlična glazbena budućnost pred njim, a to uvijek rado podržim.
- A tvoj glas rado posuđuješ i crtićima. Posljednji u nizu je legendarni Garfield. Kako bi nam opisala svoje iskustvo sinkronizacije?
Jako zanimljivo, zabavno, ali i stresno iskustvo. Moraš biti potpuno fokusiran i imati nekoliko pari očiju i ušiju-koje nemaš. 🙂 Zvuči puno lakše nego što to stvarno jest jer moraš pratiti istovremeno dva ekrana, na jednom je crtić i pratiš radnju, ritmiku, kretnje likova, atmosferu, naglaske, a na drugom ekranu je tekst kojeg čitaš prima vista, tako da dobivaš jako puno informacija u kratkom periodu, pa treba malo vremena da se uhodaš. Zahvalna sam Sari Hribar, redateljici crtića što me pozvala i dala mi povjerenje i šansu, nadam se da sam ju opravdala :).
Osim crtića, posuđujem glas u reklamama, što me također zaista veseli i ispunjava. To je ipak ležerniji posao od koncertnih nastupa i vođenja radijskih emisija u kojima sve ide “live” pa s tim dolazi i velika odgovornost i stres. S druge strane, jako je teško dobiti voice over angažman pa to svakodnevno “rudarenje” odnosno traženje kontakata, kreativnih agencija i producentskih kuća nekad zna biti iscrpljujuće. U svakom slučaju ne žalim se i nadam se još mnogim zanimljivim angažmanima u budućnosti, a među njima bili bi i GPS navigacija i/ili kako mi je prijateljica rekla Luce, ti moraš biti onaj glas u tramvaju!
- Kakva je Luce daleko od mikrofona? U čemu uživaš? Koje te sitnice vesele?
Glasna, druželjubiva i pričljiva, a kad mi je neugodno ili me opere socijalna anksioznost se brbljavost potencira. Počnem pričati još brže, mozak vrti milijun misli u sekundi, ruke se razmašu kao da sam Talijanka, a pokoja glupost koja izađe nepovratno iz mojih usta nekima bude smiješna i simpatična, a nekima vjerojatno “too much”. Jednom mi je poznanica rekla da sam “veseli uragan”, a prijatelj me zove “Čipsa” – to je objasnio kao “znaš ono kad naglo otvoriš čips i pola toga ti ispadne van, e tako i ti kad previše toga podijeliš s nama”. Lucija Too Much Information Ćustić. U šali okrivim horoskop za to, kažu da je to školski primjer Strijelca s podznakom Blizanca, ali imam i nekoliko Škorpiona u natalnoj karti pa ima dana i kad sam sve obrnuto od navedenog, kad Overanalyze Lucija preuzme kormilo i tuđe energije previše utječu na mene pa trebam svoj mir, tišinu i nekoliko kvadrata u kojima me nitko ne vidi ni ne čuje. Obično u tim fazama nastaju moje pjesme, za koje nekima nije jasno otkud ta melankolija iz one vesele i glasne brbljavice. Evo kako sam se fino opravdala kroz horoskop 😀
Vesele me i opuštaju dobronamjerni i zabavni ljudi, feel good film (Green Book), pjesma koja me štrecne (Wild is the wind u verziji Davida Bowieja), parfem koji me omađija i odmah ga poželim kupiti (tako sam kupila i svoj prvi Molecule 01), fina hrana zbog koje uvijek iznova kažem da neću jesti više, a ni manje…
- A što je ono što posebno voliš kod sebe?
Jao, teško pitanje za “overthinkericu”, bilo bi mi puno lakše i draže da ovo netko drugi odgovori. Volim misliti da sam tolerantna i da ne osuđujem, jer nikad ne znamo što netko prolazi i u kakvoj se situaciji možemo i mi naći jednoga dana. Nije mi teško slušati tuđe probleme i glumiti psihijatra, možda jer i vlastite životne akcije i reakcije (previše) analiziram i vrtim u glavi. Tu naravno treba znati podvući crtu i povući se na vrijeme u slučaju kad nas netko ili nešto previše umara i troši nam energiju, ali to mi još uvijek nekad uspijeva, a nekad baš i ne. 😀
Ostavljamo vas uz Luce i njezinu novu pjesmu Biraš nas.
Zahvaljujemo Muzej Iluzija Zagreb na ustupljenom prostoru za fotografiranje.
Foto: Martina Movrić
