Njegov glas osvojio nas je u The Voiceu, a sada je objavio prvu pjesmu. TONI nam otkriva sve o tome
- Prošlo je par mjeseci od kad smo te upoznali kao natjecatelja u showu The Voice Hrvatska. Kako s odmakom gledaš na ovo iskustvo? Pamtiš li, kako poznati stih kaže, samo dobre dane?
Show je jedno nezaboravno iskustvo. Jako sam puno toga naučio. Pamtim, svakako! I kada sada čujem ovo pitanje imam stotine trenutaka koji su to putovanje obilježili i sjećat ću ih se zauvijek. Čak sam se u nekim trenucima iznenadio kako su me neke situacije uhvatile i nespremnog, ali i to je sve dio života i sada sam zahvalan na tome.
- Zbog natjecanja si svoj dosadašnji život stavio na pauzu, a nakon njega kao da kreće jedna nova era. Imaš li taj osjećaj?
Stavio sam na pauzu svoju veliku ljubav, a to je svakodnevna posjeta teretani ili neka druga fizička aktivnost. To me nekako održava prizemljenim. Sve se nekako dogodilo u pravo vrijeme i kada se osvrnem unazad godinu dana mnogo se dobrih i manje dobrih stvari dogodilo. Zbog toga imam osjećaj da se te nove ere gotovo prebrzo dešavaju u mom životu ne samo vezano uz glazbenu karijeru. Nakon showa mi je trebao mali odmor, ali sam onda nedugo nakon toga saznao vijest da Universal Music želi biti moja izdavačka kuća, tako da je odmah nakon jedne ere, druga zanimljiva iznenadno počela. Osjećam se jako sretno zbog toga.
- I sam si ranije istaknuo da kao srednjoškolac ovo nisi mogao zamisliti. Usuđuješ li se sada više vjerovati? Što si priželjkuješ vezano za karijeru u narednim godinama?
Neću biti lažno skroman pa ću reći sljedeće, kada bi se dogodilo da (kao srednjoškolac) maštam o glazbenoj karijeri, uvijek bi se u mojoj glavi pojavila ista pitanja, a to su: Tko sam ja? Tko ja želim biti? Kakvu glazbu ja uopće želim stvarati? Kakva mi se glazba uopće sviđa? Itd. Tako da je jedini maaali strah bio kada dobijem odgovore na ta sva pitanja (10 godina kasnije – danas) hoće li nekome to uopće biti zanimljivo i svidjeti se kao i što se meni sviđa? Nakon jako kratkog vremena, shvatio sam da je „sviđanje” i razmišljanje između Universal Musica i mene obostrano. Iskreno, to još nisam proslavio! Zahvalan sam što imam mogućnost raditi na projektima u koje vjerujem i koje dišem i koji su moji. To sam si uvijek jedino priželjkivao.
- Istaknuo si kako u pjesmi Samo Da Si Tu istovremeno želiš prenijeti dva osjećaja – čežnju i zahvalnost. Općenito govoreći – čega si još željan u životu, a na čemu si posebno zahvalan?
Trenutno si samo želim da ostanem što prisebniji i s nogama na zemlji. Da se držim onoga što je jedino zaista bitno. Glazba. Siguran sam da će se morati događati kompromisi, ali to je normalno i dio procesa. Kada vratim vrijeme malo unazad ne vidim ništa na čemu ne bih trebao biti zahvalan. Vjerujem da su ljudi puno tužniji nego što to žele pokazati, što mi je vrlo neprivlačno. Mislim na generalno nepokazivanje i neverbaliziranje osjećaja iz straha, jer jednom kad kažemo nešto na glas, to postaje stvarno. Malo kukavički. Zahvalan sam da to mogu, eto.
- Na pozornici te polako upoznajemo. Doznali smo kako dolaziš iz glazbene obitelji, kako voliš vrijeme provoditi u teretani, kako si i velik zaljubljenik u modu te da uspomene nosiš i u obliku tetovaža… možeš li nam otkriti još neku pojedinost koju možda nismo znali? Koje su još tvoje sitne životne radosti?
Wow! Kada ovako slušam pitanje stvarno zvučim kao neki komad. Moja najveća radost je moj pas. On je 8 (i pol! – on kaže da naglasim) godina star crni francuski buldog Togo koji me svaki dan dočeka doma s raspoloženjem kao da smo dobili na lotu. Kakav god taj dan meni bio, a više ih je manje dobrih, nego dobrih – on pobjeđuje samo svojim postojanjem. Njega imam od kada je bio štene i zaista je moja najveća sreća. Sve radimo zajedno.
- Ranije si poručio mladima kako trebaju raditi stvari kojih se boje. Slijedeći vlastiti savjet, na koju si odluku do sada najponosniji?
Ovo je zaista posebno pitanje jer svatko od nas ima svoj životni put. Imam nekoliko takvih odluka, ali ipak morat će to biti selidba u Zagreb prije 8-9 godina iz malog sela u Istri. Živio sam u mnogo zagrebačkih kvartova kroz taj period što je bilo jako čudno i stresno, ali sada živim u svom stanu.
Često sam sebe potapšam po ramenu zbog toga, a uostalom jako sam zavolio Zagreb i osjećam se kao doma.
- Pročitali smo kako svaki svoj dan, u privatnom dnevniku, opisuješ nekom pjesmom. Koja bi bila pjesma za ovaj dan?
Vi sad ovo nećete vjerovati, ali prije mjesec dana ili više sam u nekoj seriji čuo 10 sekundi jedne prekrasne tužne pjesme i tjednima ju tražim na svakakve načine uz sve mogućnosti tehnologije. Sinoć nisam mogao spavati pa mi je tako oko 4 ujutro na površinu isplivala velika rasprava na
nekom nasumičnom forumu od ljudi koji su se isto tako upecali za tih 10 sekundi iz serije i pjesma jednostavno kao da ne postoji – naravno, to me onda još više razbudilo i zabavilo, ali našao sam ju! Danas ju slušam cijeli dan. Evo sada možete i Vi i nema na čemu! – Mama Said – Audrey English!
Vas ipak ostavljamo uz Samo Da Si Tu.
Foto: Luka Brajković, Goran Berović
