Jedan od perspektivnijih mladih umjetnika na našoj sceni je zasigurno Antonio Perina. Ako niste čuli za njega, vrijeme je da se to promijeni. Antonija je teško svrstati u jednu kategoriju pa tako sklada glazbu za film, predaje na faksu, piše i producira vlastite pjesme, snima dokumentarne filmove… Lista se samo nastavlja. Uskoro izlazi njegov debitantski album Za nas kojeg je predstavio singlom Ispod kože koji nam se odmah ‘uvukao ispod kože’. Razgovarali smo s Antoniom o strasti i ljubavi prema glazbi, albumu prvijencu i svemu po malo.
Pjevač si i tekstopisac, multiinstrumentalist, producent, redatelj, predaješ na Vernu, skladaš glazbu za filmove i serije… Odakle tolika strast i kako sve to stižeš?
Nit koja povezuje sve što radim je želja za stvaranjem. Vjerujem da je to onda isprepleteno i željom za izražavanjem. Polazim od teze da je to svakom čovjeku sasvim prirodno, ta potreba da se izrazi. Kod mene je to krenulo od rane dobi. Mislim da sam prvu svoju pjesmu, odnosno ideju napisao dok sam imao 8 godina. Tad sam i krenuo svirati svoj prvi instrument – gitaru. Nije to bilo nešto intrigantno, ali tad sam već pokazivao interes za time. Sve je krenulo s glazbom. Krenuo sam kao istraživajući prvo gitaru, a zatim i klavir. Putem sam stekao i naobrazbu završivši srednju glazbenu školu za instrument saksofon.
Film se nešto kasnije uključio u nekom ozbiljnijem smislu kada sam upisao i potom magistrirao filmsku i televizijsku režiju i produkciju. Dvoumio sam se doduše jer me kopkala ideja o tome da odem na glazbenu akademiju. Putem sam shvatio da “nisam taj lik”, više me vuklo to da stvaram, a manje repliciram. Na koncu, studirajući film sam uvidio da se u samoj srži dosta poklapa i preklapa glazba s filmom pa mi se tijekom fakulteta većinu tog doimalo “poznatim” jer sam na neki način sve to već osjetio kroz glazbu. A na temelju toga, razveselilo me to što se otvorila mogućnost da na raznim poljima zadovoljim svoje kreativne apetite. Raspored zna biti poprilično gust pa poželim da dan ima još koji sat viška.
U principu volim taj osjećaj kad ne stignem sve obaviti jer je prožet određenom dozom adrenalina koja pozitivno djeluje na moju učinkovitost. Bez obzira na povremenu strku, rad na svim tim različitim poljima me ispunjava. Nekoć prije me plašila ta disperzija, ali danas u tome uživam i ne bih ništa mijenjao.
Najveći dio moje svakodnevice svakako zauzima glazba. To je moja prva ljubav i u tom smislu će zauvijek tako ostati. Ona se manifestira primarno kroz moj autorski rad, ali zatim i producentski, aranžerski pa i u vidu skladanja glazbe za filmove i kroz ostale uloge koje mi glazba zadaje. Svidjelo mi se pri završetku fakulteta to što se krug zatvorio, odnosno moji dani su u tom trenutku počeli biti prožeti svime što volim raditi. Svjestan sam da ću u nekom trenutku možda morati se više ili u potpunosti posvetiti jednoj stvari, međutim i to je pristojna realnost s kojom se rado mirim.
U svakom slučaju, mislim da mogu to nazvati nekom vrstom blagoslova, raditi ono što voliš otkad se probudiš pa dok ne zaspeš. Svakako moram napomenuti da ono što mi uljepšava rad su suradnje sa sjajnim prijateljima i kolegama. Najdraža suradnja od svih je svakako s mojom mlađom sestrom Ninom Luciom Perinom koja studira violončelo, trenutno na glazbenoj akademiji Mozarteum u Salzburgu. Otkad je tamo, fale mi ta naša obiteljska i glazbena druženja, ali znam da ćemo sve to nadoknaditi. Svakako bih rekao da ne bih danas bio gdje jesam da nije bilo podrške roditelja. Sada kada sam malo zreliji često razmišljam o tome i shvaćam koliko su bitnu ulogu imali. Siguran sam da bi bilo nemoguće biti ovdje da se oni nisu u toj mjeri involvirali i podržali sve moje naume. Čak mi je to pomalo i apstraktno jer se u mojoj obitelji nitko ozbiljno ne bavi glazbom ili bilo kojom granom umjetnosti pa samim time nisu mogli znati što ih čeka. U svakom slučaju sam im beskrajno zahvalan.
Nedavno si izbacio singl Ispod kože, prvu pjesmu s debitantskog albuma koji uskoro izlazi. Što možemo očekivati od albuma prvijenca?
Album prvijenac pod nazivom Za nas je na neki način rezime svega što se događalo do dana današnjeg. Na popisu će se naći 12 pjesama. Osjeti se kroz album kako sam prolazio kroz razne faze dok je sve skupa nastajalo. Žanrovski je na međi rock i pop glazbe s nekim povremenim uplivima alt struja. Nisu uvrštene sve pjesme koju su do sad izdane jer sam nastojao od svega što je napisano uvrstiti ono meni najdraže. Sve smo glazbeno i produkcijski uobličili i dali jedno zajedničko ruho, ali me mi je drago što je taj album zabilježba podužeg perioda sazrijevanja. Sve se ovo odvijalo kroz neko formativno razdoblje pa je i meni interesantno imati neku vrstu “zrcala” ili dnevnika nakon “pustih” godina haha. S obzirom na to da je album debitantski, mislim da će mi to uvijek biti jedna posebna i lijepa uspomena.
Na ovom albumu si surađivao i s Milanom Bjelicom, koji producira bendove Buč Kesidi i Repetitor. Što je nešto najvrjednije što si naučio od te suradnje i možeš li nam opisati jedan dan u studiju?
Milan Bjelica je prije svega jedan sjajan čovjek, a zatim i producent. Čast mi je da smo debitantsku suradnju ostvarili na pjesmi Ispod kože. Prije svega, mislim da smo kliknuli na osobnoj, ali i toj “glazbenoj” razini, što je rijetko jer nije to baš jednostavno pronaći. Najvažnije od svega je to što znam da Milanu mogu pokloniti svoje potpuno povjerenje što je preduvjet za dobru suradnju. Od Milana sam naučio puno stvari, ali naravno i dalje učim. Proces je vrlo konkretan i sve mora imati svoje “zašto”. Znam da sam do sad uvijek svjesno znao dopustiti da neke stvari uvrstim u pjesmu ili aranžman i ne propitkujem podrobnije zašto je to tako. Milanu strašno precizno radi taj “radar” pa kad surađujemo ništa ne prepustimo slučaju. Mogao bih to objasniti kao strukturirano korištenje intuicije. Osobno mi se to dopada jer u konačnici to što se nešto može, ne znači da treba.
Znamo i da si magistrirao režiju i produkciju na Vernu, a nedavno si i režirao dokumentarac. Gledaš li na sebe više kao na glazbenika ili filmaša i kako misliš da se te dvije profesije međusobno upotpunjuju?
Sebe više doživljavam kao glazbenika, a potom filmaša. Iako je u akademskom smislu obrnuto haha! Međutim, smatram glazbu glavnom učiteljicom. Baveći se njome od rane dobi, naučio sam puno i o drugim umjetnostima. Mislim, naravno više u nekom filozofskom i konceptualnom smislu. No, glazba i film se lijepo isprepliću. Često skladam glazbu za film, snimam spotove za pjesme ili pak na temelju filma se inspiriram i napravim neku svoju pjesmu.
Na koncu sada imam priliku prenositi svoje znanje na kolegiju Glazba i zvuk na filmu i televiziji na diplomskom studiju filmske i televizijske režije i produkcije na sveučilištu VERN’. To me posebno veseli jer sam okružen kolegama s kojim dijelim istu strast i razveseli me kad vidim koliko vole to što studiraju. Jedna je zanimljivost o kojoj nisam govorio recimo nastanak singla Dobar osjećaj. To je u početku trebala biti glazba za film jednog mog kolege, međutim nismo to uvrstili u final. Ta ideja je ležala nekih dvije godine prije nego li što sam ju odlučio urediti i od nje napraviti pjesmu.
Nedavno je i film Od toga dana… redateljice Slavice Šnur u kojem sam podijelo glazbeni prostor s vrsnim Matom Matišićem uvršten u kurikulum za osnovne i srednje škole od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Takve epizode su zaista lijepe i poticajne i utkaju jednu vrijednost koja se ne može materijalizirati. Režirao sam kratkometražni igrani film I ja tebe isto koji je bio prikazan na Pula Film Festivalu prošle godine. To je ujedno bio moj diplomski rad. Nedavno je i javno objavljen dokumentarac Žuti most o tišnjanskom umjetniku i slikaru Borisu Obratovu. U tom pogledu sam sretan jer su svi ti filmovi uvijek bili rezultat zajedničkog rada. A posrećilo mi se gotovo svaki put da sam bio okružen sjajnim ljudima.
Na pitanje kako gledam na sebe, možda je preciznije reći – kreativca. Volim izmišljati nešto “svoje” u svakom aspektu života. Ta igra u kojoj prevrćeš postojeće i stvarne elemente me zabavalja i stvarnost čini zanimljivijom. Doživljaj stvarnosti je subjetkivan i vrlo varijabilan, ali zato mislim da mi kreativnost na neki način pomaže da se bolje orijentiram i na koncu samog sebe kontekstualiziram. Mislim da je to prirodno svakoj osobi koja se bavi kreativnošću.
Iako si još mlad i dug je put pred tobom, ipak si već neko vrijeme na sceni. Koji savjet bi dao nekom mladom glazbeniku od 18,19 godina koji želi pratiti tvoje stope?
Imam osjećaj da bih na ovo temu svašta htio reći u nadi da ću nekome olakšati i uljepšati taj put. Ali s druge strane svatko ima svoj i ponekad ne vrijede ista pravila. Mislim da je jedno od važnijih stvari da čovjek vjeruje sebi i u sebe. Jer ponekad vrijednost ideje koju imaš prvenstveno ovisi o tvojem doživljaju. Ako smatraš da valja i da ju treba razvijati, onda njezin potencijal raste i postaje stvaran.
I htio bih reći da uvijek treba ostati dosljedan sebi. Najvrjednije što netko može ponuditi svijetu i drugima je da “on bude on”. Jer nitko nije kao mi. Niti smo mi kao netko drugi. I mislim da to treba poticati. Industrija u tom smislu nije ohrabrujuća jer se čini da živimo u vremenu gdje je poticajnije raditi ono što nalaže trend. Ali mislim da je na duge staze to pomalo irelevantno. Ono što je relevantno je da ti budeš ti, da si s time zadovoljan i imaš integritet u tom procesu. Sve drugo je vrlo krhka konstrukcija koja može postati teška za nositi u određenom trenutku. Mislim da je bolje malo se strpjeti i doći na svoje nego li kompromitirati svoju esencijalnost. Da se razumijemo, raditi ono što voliš možda i nije toliko teško za početak, ali pretvoriti to u posao je proces koji može potrajati. I za kraj, za druge ali i za sebe ću reći: “Kad poželiš odustati, nemoj.”
Sa svime čime se baviš, imaš li uopće slobodnog vremena? Gdje te možemo pronaći kada nisi u studiju ili na nekom setu?
Uvijek nađem slobodnog vremena. Doduše i to slobodno često koristim u svrhu “stvaranja”. Kroz godine sam shvatio da čovjek treba voditi brigu o sebi i da nije poanta da se toliko usko poistovjetiš s onim što radiš. Jer život nije samo to. Za mene je jednako važno uživati u druženju, jelu, piću, ljubavi, izletu, vježbanju, čitanju i životu u globalu ma kako god se on manifestirao. Ukratko, u svemu. Paradoksalno, mislim da sve te stvari u principu potpomažu kreativnost i stvaranje iako se na prvu čini da to sve radiš da se malo odmakneš. Potpomaže tako da sve što proživljavaš ti omogućava da bolje spoznaš sebe i da iskusiš život u potpunosti. Neminovno je to da nas čeka sve i svašta. I što nam se sviđa i što nam se ne sviđa. Na koncu sve nas to čini onakvima kakvi jesmo, a potom i postaje izvor naše inspiracije.
Foto: Carlo Kovačec
