U jednom periodu svog kreativnog vodstva u Dioru, Galliano je izbacivao po 30 kolekcija godišnje. Taman kada su završile ovacije za jednu, on je krenuo osmišljavati ideje za drugu kolekciju. Nemojte me krivo shvatiti, Galliano je za svoj rad pobrao neke od najprestižnijih nagrada u svijetu mode, a da ne govorim o modnoj eliti s kojom je partijao. Sve ima svoje prednosti i mane, no postavlja se pitanje – Postoji li genijalnost bez autodestruktivnosti?
Trenutno aktualan dokumentarac High & Low: John Galliano, prikazuje slavu i pad, pa opet slavu Gallianove karijere, s naglaskom na ispad koji se desio 2011. godine. Dokumentarac je povukao paralelu između Galliana i “cancel” kulture, koja tada, barem pod tim terminom, nije ni postojala. Kroz dokumentarac se može osjetiti Gallianov senzibilitet za modu, ali i okrutnost nekih modnih insajdera koji su ga odmah otpisali, a još jučer su o njemu pisali hvalospjeve. U jednom trenutku je pao (i pad je trajao dugo), no ipak se digao i danas djeluje kao kreativni direktor modne kuće Margiela.
Djeluje da većina genijalaca, bilo u glazbenom, modnom ili tehnološkom svijetu – ima svoju mračnu stranu. Od Galliana i McQueena, sa svježim Central Saint Martins diplomama u rukama, očekivalo se ne puno, već SVE. Galliano je oduvijek u sebi nosio veliku ljepotu, ali i veliku tugu. Ljepotu je oslobađao u kolekcijama, a tugu topio u ovisnostima. McQueen je imao sličan pristup u svojim kolekcijama (a i privatnom životu). Oboje su bili vrlo teatralni s vanserijskim kolekcijama, skoro do te mjere da se zapitate – bi li osoba koju “ne muči ništa” uspjela ovo napraviti?
McQueen nasljeđuje Galliana u Givenchyju, kreće Gallianov početak kraja
Da su očekivanja bila opravdana, svjedoči činjenica da je Galliano prvi kreativni direktor Givenchyja nakon osnivača kuće, Huberta de Givenchy. Zamislite, nasljeđujete THE Givenchyja. Nakon dvije godine Givenchyja, Galliano se “seli” u Dior i tu kreće njegova najveća slava. Dior više nije bio samo Dior, već Gallianov Dior. U Givenchyju ga je nasljedio tada 27-godišnji Alexander McQueen.
McQueen paralelno pokreće vlastiti brand koji će ga lansirati u zvijezde, no i njegova osobna borba počinje biti sve glasnija te nakon smrti majke, on oduzima sebi život dan prije njenog sprovoda. Godinu dana nakon, 2011. godine, Gallianu se događa skandal s antisemitskim ispadima u jednom pariškom kafiću. Galliano se, naravno, ne sjeća pola incidenta jer je bio pod utjecajem alkohola. Srećom, živimo u digitalnoj eri, pa je sve snimljeno mobitelom.
Jesu li Galliano i McQueen moderni antijunaci?
U srednjoj školi smo se susreli s likom Raskoljnikova iz Zločina i kazne, ali bitnije – s terminom “antijunak”. Ništa nije skroz crno, ni skroz bijelo i istina se uvijek krije negdje u sredini. Istinu ovakvih razmjera mi nećemo, a ni ne moramo nikad saznati. Ono što je sigurno u Gallianovoj i McQueenovoj priči je ne tako idealno djetinjstvo i osjećaj neprihvaćenosti. Realno, ništa neočekivano. Većina trauma i kreće iz djetinjstva i većinu tih trauma su nam nanjeli, (drum rolls), roditelji! Kasnije kroz život, obojica su si omogućili financijsku sigurnost i obožavanje, i vjerujem da su u većini slučajeva uživali u tome. Ne mislim da su bili skromni ili da im neprestano hvalisanje nije odgovaralo. Gallianu pogotovo, poznati su njegovi ispadi vrijeđanja kolega, uništavanja hotelskih soba i ostalo. No, da bismo ovoj temi pristupili pravedno, ne smijemo zanemariti činjenicu da su oni konstantno morali izbacivati nove kolekcije, osmišljavati nove lokacije i koncepte za revije ili jednostavno biti relevantni – stres na poslu je postojao i u njihovo doba i niste jedini koji morate ispoštovati deadlineove ili imate napornog šefa.
Ali, postoji druga strana priče, strana na kojoj se reflektori ugase i nema više nasmijanih lica Kate Moss ili Naomi Campbell koje urliču: “I love you, my darling! You are the best!”, nema više alkohola u potocima i u tom trenutku, s najviše nadmorske visine i najjače injekcije adrenalina, padaju u najdublju jamu. I tu počinju naši antijunaci. Genijalni kakvi jesu, jednako su otrovni za sebe. Definiraju ih njihovi i trijumfi i slabosti, bore se s prošlošću, a o budućnosti razmišljaju s grčem u želucu.
“McQueenovski” defile
U industriji koja se popularno naziva “Sajmom taštine“, nema mjesta za slabosti, a ako one ipak postoje – onda se moraju utopiti. No, da se vratimo na pitanje : “Postoji li genijalnost bez autodestruktivnosti?”. Kao i u dokumentarcu High & Low: John Galliano, i ja vama ovo pitanje ostavljam na razmišljanje.
Foto: Profimedia, High & Low, Instagram, YouTube
