Morpharos je hvarski studio koji spaja suvremenu tehnologiju s tradicijom gradnje na Mediteranu
Jednom useljena, zgrada bi trebala biti utočište za um, tijelo i dušu vlasnika, stvarajući savršenu ravnotežu između vječnih vrijednosti i suvremenog vremena u kojem živimo. Upravo se ovim načelima vode arhitekti iz arhitektonskog studija Morpharos. Fokusirani na stvaranje bezvremenske mediteranske arhitekture i atmosfere, vješto spajaju tehnologije i suvremene pristupe dizajnu s lokalnim vrijednostima i tradicijom gradnje na Mediteranu. Umjesto arhitekture glamura i skupih materijala, fokusiraju se na bezvremenske aspekte arhitekture, intrigantnu organizaciju koja prihvaća otvorenost i blagi povjetarac, prostore usko povezane s prirodom i vodom, oblike koji u interakciji sa suncem pružaju sjene i materijale jake teksture i prirodnog osjećaja. Ekološki pristup, inspiracija u prirodi i okretanje ka rješenjima koja su naša budućnost – dio su vizije ovog studija kojeg čine Nikola Dužević, mag.ing.arh., CEO, Borna Pavičić, mag.ing.arh., CEO, Vanesa Busija, mag.ing.arh., Tomislav Kokan, mag.ing.arh. i Nera Kelava, mag.art.ing.arh.
- Tko čini Studio Morpharos i kako to da ste se odlučili urbanu sredinu zamijeniti onom otočkom?
Odlučili smo otvoriti ured u Starom Gradu na otoku Hvaru prvenstveno jer su tu naši korijeni i to nam je oduvijek bilo mjesto na koje smo se rado vraćali. Imali smo ugovorena dva projekta na otoku i odlučili smo pokušati nešto drugačije – stvoriti novu mediteransku priču te otvoriti arhitektonski ured na otoku. To je značilo odlazak u suprotnom smjeru od uobičajenog, Zagreb zamijeniti Hvarom. Na temelju preporuka dobili smo niz novih upita i ubrzo shvatili da gradimo nešto veliko i dugoročno.
- Što vam otok pruža za razliku od urbanih sredina?
Odluka je bila istovremeno privatna i poslovna, željeli smo sporiji tempo od ubrzanog gradskog života te napraviti povratak prirodi i suncu. S profesionalnog gledišta smo željeli stvarati u manjoj, autentičnoj sredini gdje globalizacija nije još nametnula svoja pravila igre. Na otoku još uvijek možemo osjetiti lokalne materijale i zanatstvo. Radeći u velikim uredima, pogotovo u uredu JDS Architects u Brusselsu na velikim građevinama i raznim kontinentima uvidio sam da se neke teme jedva otvore i sve ide kao na traci. U tom intenzivnom periodu karijere odlučio sam da baš to ne želim. Oduvijek me privlačila mala lokalna arhitektura gdje mogu promišljati projekt od pozicije kuće na parceli do stolca na kojem se večera. Zanimaju nas cjeloviti projekti, na način kako su je poimali stari arhitekti, prije pojave globalizacije.
- Kakvim se projektima bavite i na što stavljate fokus?
Naša arhitektura pripada Mediteranu, tražimo fini balans između utjecaja šireg mediteranskog konteksta i specifičnosti dalmatinskog podneblja. Trudimo se stvarati bezvremenske atmosfere u kojima naši klijenti pronalaze odmor i utočište, baš kao što i sam otok pruža osjećaj svojevrsne utopije. To najčešće postižemo korištenjem materijala koji mogu pokazati trošnost, prolaznost i nesavršenost, ali koji su istovremeno vrlo jednostavni, takozvani grubi luksuz. Naše poimanje bogate arhitekture bih objasnio kroz citat španjolskog arhitekta R. Bofilla: „Ne sviđa mi se pojavnost luksuza, luksuz nalazim u prostornosti i životom stilu, ne u imanju zlatnog predmeta u kući.“
- Koja je vaša posebnost i zašto vaša arhitektura pripada baš ovom podneblju?
Život na Hvaru kroz povijest je bio surov, još od antike. Obilježen je preživljavanjem, glađu, burom i bijegom u bolji život. Arhitektura ovog podneblja je bila jednostavnih formi, izgrađena od lokalno dostupnog kamena s malim otvorima, zaštićenih od vanjskih utjecaja. Takvi volumeni su činili obiteljske komplekse, sela na brdima i gradiće uz more. To je bio pravi minimalizam, ali ne kao dizajnerska intencija, već kao plod surovog življenja. Kokteli, jahte i kupanje su tek nedavno došli na otok i pripadaju više onima koji dolaze nego onima koji su oduvijek tu. Naša arhitektura pokušava crpiti energiju iz povijesnih formi koje su odraz tog autentičnog života. Ona je također lišena nepotrebnih elemenata. Stvaramo kompozicije jednostavnih, ali masivnih volumena čiji međuodnos stvara bogate mediteranske ambijente. Takvi međuodnosi dobivaju skulpturalnu vrijednost pod mediteranskim suncem.
- Kako možete postići ravnotežu između tradicionalnog i suvremenog i zašto smatrate da je važno uklopiti jedno u drugo?
Dvije teme koje se provlače kroz sve naše radove jesu da građevina mora pripadati mjestu na kojem se nalazi, ali i vremenu u kojem nastaje. Jednako poštujemo tradicijsko lokalno nasljeđe i suvremene tendencije. Smatramo da je potrebno naći sinergiju starih i novih elemenata kako bi se stvorila ravnoteža. Klijente kojima je ideal kuća s bijelom fasadom, ravnim krovom i velikim staklenim stijenama nastojimo educirati o važnosti pripadanja mjestu. S druge strane klijente koji žele imitirati starinski izgled educiramo o duhu vremena u kojem živimo. Trudimo se istovremeno razumjeti lokalne načine gradnje, ali i biti „early adopters“ novih tehnologija. Od nastanka ureda projekte radimo u BIM tehnologiji što redovito ugodno iznenadi naše klijente, tako oni doma mogu prošetati kroz svoju buduću kuću i proživjeti ju prije nego što ju izgrade. To ne očekuju od malog, lokalnog ureda.
- Na koji način vam je priroda inspiracija?
Život na Mediteranu je prvenstveno život na otvorenom, život s prirodom. Ovdje se vrijeme poima kroz različite berbe i sjetve kroz godinu. U arhitekturi Mediterana priroda je neizostavna. Prostore promišljamo kao dijalog s okolinom, naša se arhitektura otvara prema prirodi i s njom stvara suživot, ne nameće joj se. Arhitektura ima svoja geometrijska načela, dok je priroda nepredvidiva i organska i sviđa nam se taj kontrast kojim oboje dolazi do izražaja. Planiramo isključivo autohtone biljke, ne samo iz estetskih razloga, već kako bi budile osjetila okusa i mirisa. Osim samih biljaka koje maksimalno pokušavamo sačuvati, bitni su nam i neopipljivi elementi prirode – kretanje sunca i lokalni vjetrovi.
