Sretan vam Dan žena! Kako ga drugačije obilježiti nego tako da proslavimo inspirativne žene koje nas okružuju. Tea Anzulović, Nika i Tena Starčević ženski su dio sedmeročlanog benda One Dread. Ove tri pjevačice, koje morate čuti uživo, podružile su se s nama u prostoru Studija Klet na zagrebačkom Britancu i otkrile nam sve o, sada već, dugoj povijesti benda, ali i o prvom albumu “Rewind, Play, Repeat” koji je izašao krajem prošle godine i osvojio publiku i kritiku.
One Dread sedmeročlani je bend sastavljen od moćne TNT vokalne sekcije koju čine Tea Anzulović, Nika Starčević i Tena Starčević, a leđa im čuvaju Bad Boysi – Goran Egić na gitari, Borna Ivezić na bas gitari, Ivan Perković na klavijaturi i trubi i Matej Smiljanić na bubnju. Baš kao što je i njihov album kupus reggae-pod žanrova, tako je i bend prepun ljudi različitih profesija, ali i karaktera. Od 2015. su u ovom sastavu i formaciji, stoga bez problema možemo reći da su itekako poznati hrvatskoj, ali i regionalnoj publici. Njihovi energični nastupi pune klubove i festivale, a njihovo pjevanje obara s nogu. Upoznajte ih.
- One Dread je na sceni jako dugo, od 2007. godine, no od 2015. ste aktivni u ovom formatu. Ipak se tek prošle godine ostvarilo nešto na čemu ste dugo radili i što ste dugo priželjkivali – izbacili ste prvi autorski album. Kakvi su dojmovi o kritikama, pohvalama i reakcijama, sad kad se sve malo sleglo?
Moramo biti krajnje iskreni i priznati da se još uvijek nije sve do kraja sleglo jer smo s cijelim procesom rada na autorskom materijalu jako odugovlačili. Međutim, u trenutku kada smo zakazali datum promocije albuma, više nije bilo mogućnosti za odustajanje. Retrospektivno gledano, možda je to i bio ključan trenutak da napravimo taj finalni korak, dovršimo album, stavimo točku na i. Ipak, u toj cijeloj gunguli organizacije promocije u Vintage Industrialu 15. 11. 2023., paralelno smo vodili računa o hrpi tekućih zadataka koje je trebalo odmah rješavati, tako da nam je čak i nedostajalo vremena za upijanje dojmova novog albuma.
Izuzetno nas je iznenadila kritika Aleksandra Dragaša u Jutarnjem listu koji je gotovo cijelu stranicu odvojio za detaljnu analizu albuma i ustanovio da najbolji reggae album u svijetu ne dolazi s Jamajke, već s obala Save. Budući da nismo ni znali što nam se sprema, u bendu je vladala opća euforija kada su nas članovi familija i prijatelji počeli zvati to jutro da nas obavijeste da je One Dread završio u novinama. Uslijedile su i još neke sjajne kritike, od kojih ističemo recenzije na portalu Reggae.hr i Glazba.hr, a također nas je razveselila nagrada Ambasador u kategoriji najboljeg dub reggae izdanja godine za pjesmu Mr. Nicey Nice. Ipak je najljepše dobiti lijepe komentare od prijatelja, familije i vjernih fanova koji prate naš uspon još od davnina.
- “Rewind, Play, Repeat” definitivno je jedno od boljih izdanja po kojima ćemo pamtiti prošlu godinu, a da se s nama slaže pokazala je i publika koja dupkom puni vaše koncerte. Jeste li očekivali ovakav boom?
Budući da smo već jako dugo aktivni na sceni, odnos s publikom smo gradili godinama. Zapravo je u taj odnos, kao i svaki drugi, potrebno ulagati, a mi smo nastojali svaki puta opravdati njihova očekivanja i ne razočarati ih. Ponekad nakon tri sata svirke zaista budemo umorni, ali uvijek izvučemo još iz petnih žila atome snage da porazgovaramo s fanovima iz publike jer nam je važan taj individualni pristup prema svakom čovjeku koji odvaja svoje vrijeme i sluša naše pjesme. Stvarno je teško opisati koliko je predivan trenutak kada čujemo da nama nepoznati ljudi pjevuše refrene pjesama na kojima smo tako dugo radili. To nas uvijek napuni pozitivnom, ali i kreativnom energijom za sljedeći album.
- Kako funkcionirate svi skupa?
Na neku čudnu foru funkcioniramo svi skupa, iako zna biti žustrih rasprava kada svatko pokušava vući na svoju stranu. Što se žena u bendu tiče, Tea je odgajateljica u vrtiću, Nika komunikologinja i trenerica pole dance-a, a Tena je povjesničarka umjetnosti i kustosica. Goran je po struci pedagog, međutim prije nekoliko je godina uplivao u poduzetničke vode i pokrenuo Anthill Audio Factory obrt za izradu ručno rađenih panela za tretiranje zvuka u prostorijama. Pridružio mu se i Borna, koji je inače završio menadžment u kulturi, tako da su oni i mimo benda povezani. Matej radi u struci kao fizioterapeut i jedini je član benda koji ne živi u Zagrebu, nego u Sisku, tako da je zbilja velika volja potrebna da minimalno jednom tjedno napravi finu kilometražu od jednog do drugog grada kako bismo napravili probu. Jedini akademski obrazovani glazbenik je Ivan koji je stekao diplomu iz trube na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pa nam je uvijek joker zovi kada treba raspisivati notne zapise autorskih pjesama i raznih cover aranžmana. Osim toga, imamo i pridruženih članova, kao npr. Marko Jurin koji ponekad na klavijaturi mijenja Ivana, ako kojim slučajem u njegovom rasporedu nastane gužva zbog drugih angažmana. To vam je uglavnom One Dread ukratko.
- Definitivno ste autentični na hrvatskoj sceni po mnogočemu, kako ste se svi spojili i što vas je potaknulo da svirate reggae glazbu?
Mogli bismo reći da su niz sretnih okolnosti, ali i prst sudbine utjecali na to da se svi okupimo u ovoj postavi. Naravno da je tu ljubav prema reggae žanru zasigurno nešto što nas sve skupa povezuje. Osim bendovskih odnosa, u bendu imamo i sestre – Niku i Tenu i ljubavni par – Teu i Ivana. Probe imamo kod Gorana u njegovom studiju AudioEggs iznad kojeg on i obitelj žive pa nam nerijetko i njegovi klinci budu gosti na probi. Tako da je One Dread sigurno više od benda zbog svih odnosa koje razvijamo godinama. Svi smo manje više počeli slušati reggae zbog Boba Marleya, no imali smo sreću da smo generacijski mlađi od Brain Holidaysa – pionira Reggae glazbe u Hrvatskoj, kao i od bendova poput Radikal Dub Kolektiva, Antenata i Stillnessa, pa smo imali od koga učiti trikove starih majstora. Nije lako koračati putem koji su oni puno prije nas utabali jer su upravo oni odradili najveći dio posla u kontekstu naše male, a opet bogate glazbene scene. Međutim na nama je da nastavimo stvarati kvalitetnu glazbu, ali i najvažnije od svega —nastavimo uživati u reggaeu mjuzi.
