Ne vjerujem ti naslov je pjesme s kojom je mlada pjevačica Lara Demarin nastupala na ovogodišnjoj Dori. No, moramo priznati kako smo joj mi itekako vjerovali. Njezin premijerni nastup nije prošao nezapaženo, a dao nam je naslutiti kako je pred nama djevojka koja je voljna zasukati rukave i studiozno pristupiti izazovu koji si je postavila. Zajednički razgovor ove je pretpostavke i potvrdio, a isti vam donosimo u nastavku.
- Iza tebe je nastup na Dori. Kako s kratkim odmakom gledaš na ovo iskustvo? Što ti je bio najveći izazov?
Ponosna sam što uopće mogu reći da sam bila na Dori, a pogotovo s obzirom na to kako je prošlo. Presretna sam – predivno iskustvo koje bih jako rado ponovila. Izazova je bilo baš puno, najviše zato što sam novi izvođač, nemam još nekakav stalan tim ljudi oko sebe i sve je, većinski, palo na moja leđa. Puno je tu stvari na koje treba obratiti pažnju. Bilo mi je najbitnije da se publici predstavimo u dobrom svjetlu i pokažem tko sam i što mogu te na čemu smo radili proteklih nekoliko mjeseci. Iza te tri minute stoji jako puno rada.
Nekako vjerujem da sam u tom cilju uspjela jer sam dobila bezbroj pozitivnih komentara na našu izvedbu, a nekolicina ljudi mi je priznala kako jedva čeka vidjeti što dalje pripremam na svojem glazbenom putu – to mi je možda najveći kompliment! Imala sam i dodatan zadatak – ispuniti očekivanja kao autor pjesme. Moja pjesma se našla na popisu uz velika imena i jako sam zadovoljna ishodom!
- Pokazala si nam kako ti ni plesni koraci nisu strani. Kako su izgledale pripreme za Doru?
U plesu sam odmalena i on je moja druga ljubav. Smatram kako kroz pokret možeš puno toga reći… Na sceni je fokus bio upravo na storytellingu kroz ples – vjerujem da je bilo tko ko je obratio pažnju na tematiku pjesme i koncept koji smo sastavili shvatio poantu cijelog nastupa – barem je to bila zamisao. Htjeli smo predstaviti kompletnu priču koja stoji iza pjesme.
- A imaš li još neki talent s kojime nas nisi upoznala?
Imam svoj merch – crtam lineart tehnikom na papiru pa digitaliziram crtež i tiskam na tkaninu (majice, torbe itd.). Moram se tome malo više posvetiti u nadi da će zaživjeti!
- Iza tebe je već jedan nastup na glazbenom natjecanju. Kakva sjećanja te danas vežu uz The Voice?
Show The Voice i davna 2016., godina koju ću pamtiti po hrabrosti i svojem prvom većem nastupu na televiziji. Iskustvo koje mi je otvorilo oči i stvorilo prilike. Danas bih malo pametnije pristupila takvom projektu – bitno je znati što želiš i imati konkretan glazbeni cilj, kao i pripremu prije i nakon showa. Uspjela sam shvatiti što se od izvođača očekuje u glazbenoj industriji.
- A iza tebe je jedna zanimljiva godina, obilježena odlaskom u solo karijeru. Kako se osjećaš posljednjih mjeseci?
Imam osjećaj da se sve jako lijepo slaže i da sam baš tu gdje moram i gdje sam htjela biti. Puno je tu rada u tišini i ništa se događa preko noći pa mi je i ovaj nastup na Dori i sve što trenutno planiram samo nagrada za moj dosadašnji rad. Svemu idućem pristupam s još više vjere i sigurnosti.
- Po struci si fizioterapeut, je li ikada postojala solucija da glazba ipak ne bude tvoj životni poziv?
Radila sam u struci godinu i pol dana i kroz taj rad shvatila kako nemam stopostotni fokus jer sam previše smetena „mislima umjetnika“ – odnosno glavom u oblacima. Ometale bi pjesme s radija, u pauzama od rada bih otišla pisati stihove ili snimati melodije. Teško mi je bilo i uskladiti obaveze – kašnjenje na koncerte s bendom radi hitnih slučajeva na poslu, propuštanje bitnih gostovanja ili probi kroz dan zbog nemogućnosti mijenjanja smjena; s druge strane – nedovoljna posvećenost pacijentima i svom napretku kao fizioterapeutu itd. Nisam htjela postati neodgovoran radnik i mučila me činjenica da se ni jednoj branši ne mogu posvetiti maksimalno i dovoljno profesionalno – to je zahtijevalo tešku odluku, a rezultati mi govore kako nisam pogriješila!
- Obitelj ti je velika potpora, blisko surađuješ s bratom… koliko ti to znači?
Najviše. Potpora je jako bitna stavka na bilo kojem životnom putu. Jako mi znači što me obitelj razumije, što je svjesna u kakav rizičan i nepredvidiv svijet se upuštam, a od početka mi pruža riječi potpore. Ni s kim mi nije raditi kao sa svojim bratom Lukom – osim što ga smatram velikim uzorom u puno smjerova, Luka je moj veliki braco koji mi čuva leđa i daje najiskrenije kritike.
- Laru na pozornici polako upoznajemo, a kakva je izvan nje? U čemu uživaš kad ne pjevaš?
Veliki sam hedonista. Volim se opuštati u prirodi sa svojim psom, šetnje uz more ili kroz šumu, planinarenje, društvene igre i kućna druženja. Uglavnom sam poznata po tome kako uvijek zadnja odem doma s druženja jer prevlada osjećaj Fear of missing out. Obožavam biti u opuštenom i zabavnom društvu, a opet nekad volim i provesti dan sama sa sobom.
- Što slijedi nakon Dore, gdje te možemo slušati? Spremaš nam i nastup u Saxu…
U četvrtak, 14.3. imam već standardni mjesečni koncert u Saxu – ovoga puta uz drage prijatelje goste gdje, osim regularnog r’n’b repertoara izvodimo i eurovizijske hitove! Ostatak godine planiram obogatiti svirkama po Hrvatskoj gdje ću predstaviti rad sebe i svojeg benda široj publici, a radim i na jednoj glazbenoj suradnji koja će vrlo brzo ugledati svjetlo dana! Uz navedeno, lagano se pripremam i za svoj prvi album koji bih izdala iduće godine!
- Tvoj prethodni odgovor se nekako nadovezuje i na naše iduće pitanje. Što si priželjkuješ u budućnosti? Imaš li neki san koji bi voljela ostvariti?
Puštam da sve ide svojim tokom pošto je život glazbenika jako nepredvidiv, zasad sam jako sretna kojim smjerom se krećem i veselim se vidjeti kakve izazove mi ovaj glazbeni svijet donosi. Trenutni san mi je graditi svoju publiku i dijelit svoju glazbu sa što većim brojem ljudi – korak po korak!
Foto: Sanja Tušek
