Ako ste posljednjih godina čuli neku domaću pjesmu i pomislili da je odlična, sigurno iza nje stoji Lockroom

Hrvatska glazbena scena zadnjih nekoliko godina iznjedrila je nova mlada lica koja se ne boje stvarati svoj i jedinstven zvuk. A ako nešto volimo, to je davati prostor upravo takvim ljudima. Jedan od njih je i 24-godišnji glazbeni producent Mihovil Šoštarić, umjetničkog imena Lockroom. Možda niste još čuli njegovo ime, ali garantiramo da njegove pjesme pjevušite već godinama. Surađivao je s vodećim imenima domaće trap scene poput Hiljsona Mandele i Grše, ali i s rastućom zagrebačkom glazbenicom Miach. Radio je pjesme koje su završile na pozornici Dore, a nedavno je izašla i pjesma Mogu i sama pjevačica Nike Turković i Nele Đinđić, iza koje stoji upravo on.

Sasvim je jasno da je Lockroom najpoželjniji glazbeni producent trenutno, no to nikada ne biste rekli kada ga upoznate. Prizemljen i skroman, Mihovil je vrlo jednostavno zaljubljenik u glazbu koji radi ono što voli, a u razgovoru nam je otkrio sve o svom kreativnom procesu, karijernom putu, ali i koje suradnje su mu najdraže.

• Za početak, predstavi se onima koji te još ne znaju. Tko je Mihovil Šoštarić i čime se bavi, ali i najbitnije – zašto ime Lockroom?

Ja sam Mihovil, bavim se glazbenom produkcijom već 12 godina, ali profesionalno malo više od četiri. Rođen sam i odrastao u Dubrovniku, a Lokrum je otok kraj njega pa mi je jedan dan samo na pamet palo Lockroom i odlučio sam to iskoristiti kao svoje umjetničko ime.

• Jako mlad si se odlučio baviti glazbom te si jako mlad postigao i veliki uspjeh. Izgleda da sve što napraviš postane hit. Kako pristupaš pjesmama? Objasni nam malo svoj kreativni proces.

Tako je, glazbom sam se počeo baviti s 12 godina jer me interesiralo kako se to točno radi glazba pa sam u Google tražilicu upisao music maker, i na moju sreću postoji program koji se točno tako zove. Mislim da je daleko od toga da sve što napravim postane hit, ali mi je drago da imate taj dojam!

Uvijek pjesme volim krenuti tako da nađem neku melodiju ili zvuk koji mi zvuči jako catchy ili zanimljivo i tek onda krećem s produciranjem. To se nekad dogodi u prvih 30 sekundi otkad upalim program, a nekad satima ne mogu naći ništa zanimljivo. Nastojim da sve bude dosta jednostavno i jasno, less is more.

• Vratimo se malo na početak. Rekao si da si se počeo baviti glazbom kada si doslovno guglao ‘music maker’. Kako si od toga došao do snimanja pjesama za najveće zvijezde naše scene?

Krenuo sam 2012. s elektroničkom glazbom i svim aktualnim podžanrovima iste u to vrijeme. To mi je bilo super jer je u tim žanrovima normalno da sve radiš sam, od glazbe do produkcije i sound dizajna pa do miksa i mastera. Nekoliko godina kasnije sam s prijateljicom počeo raditi pop i r&b i tu sam naučio proces snimanja i rada s vokalima. Godine 2019. sam upoznao Gršu kad smo Elmar Žerić i ja napravili instrumental za Kavez. Par mjeseci nakon sam se preselio u Zagreb i počeo profesionalno baviti glazbom. Radio sam sve od hip-hop-a do country-a pa s tim i naučio baratati raznim žanrovima, što mi je jako puno doprinijelo da dobro plivam u svemu.

• Hiljson, Grše, Vojko, Kids from the sky, Miach… samo su neki od imena s kojima si surađivao. Nećemo te tjerati da biraš najdražu, ali možeš li nam izdvojiti bar top 3 suradnje koje su ti posebno prirasle srcu?

Naravno, ne mogu birati najdražu, ali top 3 su mi definitivno Grše, Hiljson i Miach. S njih troje sam i privatno najbliži, a projekti na kojima surađujemo su me najviše isprofilirali na sceni. Grše i Hiljson u hip-hop/trap domeni, a Miach u pop/r&b svijetu.

• Možda si mnogima poznat kao bliski suradnik trepera naše scene, no radio si i balade koje su završile na Dori. Prvo je to bila Moli za nas Marka Bošnjaka, a evo ove godine i Tišine od eugena. Imaš li različite pristupe kada je riječ o različitim žanrovima?

Što se tiče samog zvuka, naravno da je dosta drugačije za svaki žanr, ali uvijek nekako nastojim ubaciti koliko mogu i koliko paše modernih zvukova i vokalnih efekata jer s tim bilo koji žanr zvuči suvremeno. Ali sam princip i cilj svake pjesme ostaje isti, napraviti produkciju koja što bolje upotpunjuje glavni element pjesme – vokal.

• Moramo priznati da kada slušamo pjesme koje si producirao, odmah skužimo da si ti iza njih, baš imaju neki prepoznatljiv ‘Lockroomov’ zvuk. Po čemu bi rekao da se razlikuješ od ostalih glazbenih producenata na sceni?

Ja iskreno ne znam koji je to prepoznatljivi “Lockroomov” zvuk, izuzev mog tag-a “woah” koji čujete na početku skoro svake pjesme. Smatram da se mogu dobro prilagoditi raznim žanrovima, a unosim li u svaki taj svoj zvuk, to morate vi meni reći!

• Primijetili smo da u zadnje vrijeme često dolazi sve više mladih kvalitetnih glazbenika. I ti imaš samo 24 godine, izgleda kako nikad nije bilo toliko top mladih imena na sceni kao danas. Kako ti gledaš na to i misliš li da je vrijeme da neki novi klinci preuzmu?

Mislim da novi “klinci” već preuzimaju, samo čekamo još da mediji i radio postaje malo bolje sve isprate pa da se upotpuni priča. Imamo izvođače koji nakon tek par godina na sceni pune Tvornicu kulture i razne druge prostore i klubove te svi skupa gradimo novu scenu koja je otvorena mladim talentiranim ljudima koji rade nešto novo i zanimljivo.

• A možeš li nam preporučiti neke glazbene producente koje voliš, svjetske ili domaće, koje misliš da bi svi trebali čuti?

Iskreno, jedini producent kojem se baš divim je Skrillex. Njega pratim otkad sam se počeo baviti glazbom i on me jedini još uvijek može iznenaditi s nekim produkcijskim forama i odlukama.

• Da ne bi sve bilo o muzici, što još voliš u životu? Gdje te možemo pronaći kada nisi u studiju?

Najčešće doma, volim kuhati s curom i gledati filmove/serije ili igrati igrice. Moram krenuti u teretanu opet pa se nadam kad me sljedeći put pitate isto pitanje da ću navesti i to.

• I za kraj, imaš li neke uzbudljive planove koje možeš podijeliti s nama? Na čemu sada radiš?

Hvala Drito Baru na ustupanju lokacije za snimanje

Foto: Martina Movrić