Lu Jakelić: Jedva čekam svijet koji će više isticati naše pravo ‘ja’, nego pokušaj prikaza da si savršen, posložen i uvijek ispravan
Kad bismo na današnjoj domaćoj glazbenoj sceni trebali izdvojiti nekoga tko je u potpunosti “svoj”, a istovremeno dopire do toliko duša, definitivno bi se istaknula kantautorica i radijska voditeljica Lu Jakelić. Razgovarajući s njom i slušajući njezinu glazbu, svi imamo osjećaj da od nje možemo toliko toga naučiti. Nedavno je predstavila album “Sve o čemu sam šutjela”, a već je i sama promocija albuma dala naslutiti da je riječ o nečem uistinu velikom i posebnom. To su potvrdile i reakcije na album koje su uslijedile, a mi smo samo dobili (još jedan, dodatan) povod za razgovor s Lu.
Koliko je teško svoje emocije staviti na pladanj, osobito u svijetu gdje ljudi gotovo pa s nestrpljenjem iščekuju nečiju pogrešku, slabost ili lošiji dan, dok su istovremeno apsolutno nezadovoljni vlastitim „ja“?
Meni je nekako teže biti snažnija. Najčešće ljudi u mojoj glazbi komentiraju emociju i mogućnost ogoljenja pred svima. Prirodno mi to kao kantautoru ne pada teško, štoviše – to je moj zanat. Staviti emocije na pladanj je teško sve dok ne shvatiš da, oni koji to kritiziraju, najčešće imaju problem s pokazivanjem stvarnih osjećaja o Sebi. Mislim da je teže konstantno se praviti da si najbolja verzija sebe, da sve razumiješ, da znaš kako i što u svakom trenutku dana i da si veći od svoje trenutne verzije. Trenutak u kojem čovjek prikaže sebe baš onakvim kakvim jest je trenutak u kojem počinje autentičnost i hrabrost.
Govore ti da svojih stihovima i glazbom učiš druge, ohrabruješ, inspiriraš… Ljudi u osvrtima pišu da si im „raskopala“ emocije i presložila ih iznova, a na kraju dala emotivan mir. Čitajući samo komentare, čovjek se ne može ne naježiti, a možemo samo zamišljati kako je tebi. Kako se osjećaš zbog toga? U ovom svijetu kaosa, nekome pružiti mir uistinu je velika stvar. Što tebi pruža mir, gdje si u potpunosti „svoja“?
Svaka poruka i riječ takve iskrene publike, koja nosi osobnu interpretaciju moje glazbe, meni znači apsolutan mir i sigurnost. Jedini faktor zbog kojeg dajem cijelo svoje biće u glazbu i pisanje su ljudi koji hrabro osjećaju. Ništa mi nije bitnije od publike i u trenutcima kad mi bude teško, iščitavam sve te poruke i pisma… Mir mi ponekad pruža tišina: misli, sobe, prirode. Uglavnom sam najmirnija kada brinem o sebi mentalno i fizički i kada posložim svoje obveze na vrijeme.
Ljudi prepoznaju autentičnost i baš te zato žele slijediti, veseliš ih i potičeš na stvaralaštvo, na lijepe stvari… Na možda sporiji, ali svakako dugoročniji način mijenjaš svijest ljudi, što uistinu nije mala stvar, već nešto što je u današnjem svijetu prijeko potrebno. Odakle ti crpiš inspiraciju i osjećaš li odgovornost?
Pa hvala od srca na takvoj kritici. Pokušavam na prirodan način ispoljiti to i iz Sebe i iz drugih. To je ultimativni cilj umjetnosti, izvan svake pozornice ili javnog nastupa. Nosim odgovornost kao netko tko staje ispred drugih za više tog. Da prenosim autentične poruke, da skrenem pozornost na bitne stvari u današnjem svijetu, da mlade osobe poučim pravim vrijednostima, da progovaram o istinskoj ljepoti bića koja je iznutra. U našem duhu, empatiji i razmišljanju. Odgovornost glazbenika je mnogo veća od samih pisanja i izvođenja pjesama. Koliko god to i meni ponekad bude pritisak, s druge strane je velik dar i inspiracija. Inspiriraju me ljudski odnosi prema Sebi i drugima i nastojanje da razumijemo svakim danom život malo više.
Pokazala si da ništa što je vrijedno truda ne dolazi preko noći – nakon promocije albuma napisala si da je iza tebe mnogo potrošenih novaca, vremena, suza, truda, grčeva, strahova i ljubavi… Beskompromisno si se držala svojih načela, nisi odustajala od autentičnosti i pokazala si da se na kraju sve ipak isplatilo. Znači li to početak novog puta – ne u tvom slučaju, nego za mlade općenito, u kojem se sve više počinju cijeniti iskrenije vrijednosti, koje ne nastaju preko noći, već dugoročno obogaćuju naš život? Koliko je bilo teško samoj sebi ponavljati da se za dobre stvari vrijedi boriti i zagovarati svoje stavove, makar nailazila na prepreke?
Samo nastojim iskreno i slobodno pričati o stvarnom putu uspjeha, prema onom što ti zaista želiš. U svijetu društvenih mreža sve izgleda brzo, lijepo i lako. Ne mogu naglasiti dovoljno koliko mi je zlo od flatlayeva u kojem je sve posloženo: od prostorija, detalja, lica, tijela, prozivoda. To nije istina. U projekte i snove prije svega ulazi mnogo odricanja, mentalnog gubitka i rada, novaca, neprospavanih noći, razmišljanja, učenja, truda, hodanja po gradu, štednje, pregovora s ljudima. Jako mnogo konflikta, koji je zdrav kada naučiš komunicirati i postavljati zdrave granice. U vrijednost ulazi mnogo bezvrijednog opterećivanja s drugima. Sve to čini nas živima i sposobnima za uspjeh. To želim isticati i pokazivati u ovom društvu koje uči te stvari sakrivati i preskakati.
Jesi li ponekad poželjela odustati? Za dobre stvari uvijek treba vremena, a ponekad nam se čini da sve ide puževim korakom – što te u tim situacijama ohrabrivalo i čime si se vodila?
Nisam nikad odustala, ali sam se nalazila u trenucima gdje sam sumnjala u svoje mogućnosti, u kritično društvo i u okoliš gdje naizgled vrlo brzo uspjevaju oni koji se ne trude toliko (ili koji imaju više novaca i kraćih puteva do rezultata). Iskreno, u tim trenutcima najviše sam si sama pomogla. Prijatelji, obitelj i suradnici su ogromna podrška, ali dokle god sam ne počneš raditi na sebi i kažeš si da možeš i da vrijediš, tvoja svijest i pogled uvijek će pridavati pažnju gore spomenutom. I tada oni pobjeđuju i na prvu, uspijevaju lakše. Istina je, zapravo, tu cijelo vrijeme, u snažnom i hrabrom Tebi koji se bori i trudi svim silama biti autentičan i vrijedan.
Ne ustručavaš se reći da si drugačija, vrijedna i sposobna – do te spoznaje ne bi došlo da nisi prihvatila sebe u punini, što je i filozofija brenda Authentic Beauty Concept čijem si se Pokretu autentične ljepote i sama pridružila. Premium hair care brend vjeruje u autentičnost, a tu filozofiju iskrenosti prenosi u na kosu. Nije ni čudo što su te odabrali da budeš jedna od nositeljica #authenticbeautymovementa u Hrvatskoj, a to je uistinu velika čast, pogotovo kad živimo u vrijeme kad autentičnost nije na cijeni koliko bi trebala – kako je kroz godine izgledao proces prihvaćanja i kako motivirati druge oko sebe da budu iskreni i autentični, prvenstveno prema sebi samima, a zatim i prema drugima?
Dio odgovora je u samom pitanju. Proces prihvaćanja samog sebe i rada na sebi rijetko je ugodan. Zamislite da se konstantno gurate u odjeću koja vam ne odgovara i u kojoj ne dišete. Potrebno je mnogo isprobavanja, osluškivanja tijela, gledanja u ogledalo, dok se ne osjećate ugodno u nečemu. Isto je s našim tijelom i mislima. Potrebno je odbacivanje ega i straha te veći fokus na pristunost, a ne prezentnost. Zaista osjetiti tko si, na čemu trebaš raditi, promatrati ljude. Gotovo nitko ne djeluje iz opakosti. Ljudi koji ti ne odgovaraju ili te pretjerano kritiziraju, samo se još (ne) nose sa nečim svojim što ih muči. Puno mi je pomogao sport, joga, trenuci u kojima ne razmišljam o ničemu već samo postojim, razgovori s prijateljima, drugačije vizije i pogledi, kreativnost, san, pravilna prehrana, životinje, šetnje…Svaki trenutak u kojem se nisam borila protiv težine. Prihvaćanje.
Authenic Beauty Concept vjeruje da ljepota izvire iz čovjekove osobnosti te da dolazi i do redefiniranja dosadašnjih standarda ljepote pa pojam autentičnosti ima novu dimenziju. U sklopu Pokreta autenične ljepote govorila si o važnosti poticanju drugih da budu hrabri, kao i realni u prihvaćanju sebe. Često nam se čini da je to mnogo lakše izreći, nego uistinu napraviti. Ipak, posljednjih mjeseci na društvenim mrežama sve više vidimo „trend“ u kojem se mijenjanju neka dosadašnja pravila igre i u prvi plan sve više dolaze genijalni ljudi kojima je autentničnost na prvom mjestu, neopterećeni lajkovima, neopterećeni filterima i namještenim fotografijama – koliko je s takvim stavom teško funkcionirati u današnjem svijetu, kao i uvjeriti druge da je to uistinu ono pravo i iskreno?
Meni zapravo bude teško samo u trenutcima kada to što jesam zatomljujem nauštrb sviđanja drugima. Kada brinem i pokušavam biti “onako kako danas svi” (izgledaju, govore, pojavljuju se). Evo primjera: danas su mjesta upoznavanja ili promocije eventi. Masa stiže u obliku onog što vide na drugima: od odjeće, ponašanja, načina hodanja i poslovanja, življenja… Ne znam koji bi trebao biti cilj trend(ing)a – da svi budemo isti? Ne.
Svi jesmo jednaki (u smislu da imamo pravo biti slobodno ono što jesmo), a to zasigurno ne izgleda tako kako izgleda na mrežama: gdje je sve identinčno estetikom.
Ne treba nikog uvjeravati u istinitost, ona dođe s vremenom i radom. Treba se samo fokusirati na to i svoj najbliži svemir. Ostatak ionako ispari ili shvati da nema misaonog i duhovnog rasta uklapanjem u masu.
Kad se govori o autentičnosti u o svojem pravom „ja“ – kad si ti stvarno – ti?
Ja sam stvarno ja kada govorim ono što zaista mislim. Kada odjenem ono u čemu se osjećam ugodno. Kad ne razmišljam o prezentaciji, već samo budem i živim svoju glazbu. Ja sam ja kad nosim svoje tijelo i slavim njegovu vrijednost postojanja i mogućnosti. Ja u trenirci, bez šminke, kad na žlicu jedem džem iz staklenke, uplakana, zabrinuta ili analitična (ne nužno tim redoslijedom), sam ista ona ja koja stoji na pozornici dotjerana, kad izvodim svoje pjesme, kad radim na poslu, kad kupujem u trgovini ili postavljam neku sliku na mreže. (Jedva) čekam svijet koji će to više isticati, nego li pokušaj prikaza da si savršen, posložen i uvijek ispravan.
Uživaš u rezultatima izlaska svojeg novog albuma, ljudi oko tebe uživaju u stihovima i glazbi… Iako se samom činjenicom da si dotakla toliko ljudi, čini da si postigla sve, vjerujem kako su tu i planovi za budućnost – što možemo očekivati?
Hvala na tako isključivom zaključku uspjeha, ali ima tu još puno posla! Konačno sam odahnula, jer se potvrdio san u koji sam vjerovala mnogo godina, a na kojem sam intenzivno radila. Rezultati će uvijek biti pokazatelj, a daljnji rad će biti nova snena perspektiva. Album je sada mjesec dana najprodavaniji u državi i ljudi su sretni, ali što će biti već za mjesec dana? Prestankom rada i truda – vjerojatno malo ili ništa. Možete očekivati klupko truda, rada, autentičnosti, prirodnosti, dobrih ljudi i glazbe i nastojanja, da to uvijek bude dano iz svog srca i duše. Ukratko: 2020. vidim kao svoju godinu turneje, novih prilika i spajanja s još puno iskrenih duša.
Foto: Mare Milin, Sara Horvatić, Marko Gregurić, Mate Milutina
