Prije desetak dana u centru Šibenika (Zlarinski prolaz 2) otvorilo se novo mjesto za sve ljubitelje prekrasnih interijera i prirodnih, organskih proizvoda. Bistro SHE dio je istoimenog projekta usmjerenog ka ekološkoj revitalizaciji dostupnih prirodnih resursa koje šibenska regija posjeduje te maksimalno očuvanje istih. Cijela se priča odlično uklopila u pozitivnu atmosferu velikog povratka grada Šibenika na listu poželjnih destinacija, njegovog brzog kulturološkog, arhitektonskog i gastro razvoja koji je u punom jeku.
Jednu od pokretačica SHE Huba, Tinu Ateljević, upitali smo nekoliko stvari u novom prostoru koji je već generirao stalnu publiku i planovima za budućnost.
1. Kako je došlo do otvaranja bistroa? Koja filozofija stoji iza cijelog projekta?
Mama i ja smo putovale i živjele većinu vremena u inozemstvu, od Novog Zelanda, Australije, Pacifičkih otoka, Amsterdama, Londona, Pariza, Indije… Na Novom Zelandu je doktorirala ekonomsku geografije (s fokusom na regionalni razvoj i turizam) i tako u toj profesiji mnogo istraživala i predavala po raznim zemljama o samoodrživom razvoju lokalnih zajednica (i mene naravno uvijek vodila sa sobom). U jednom momentu došlo je do zasićenja jer je shvatila da održivi razvoj postaje sve više teorija, a manje istinska praksa i zato više nije mogla na globalnoj razini samo pričati o tome. Odlučila je početi djelovati lokalno, napustila svoj posao sveučilišne profesorice u Nizozemskoj i vratila se u Hrvatsku s vizijom da radi na podizanju svijesti lokalnog stanovništva o tome kako trebamo čuvati svoje prirodne resurse prije nego ih nepovratno izgubimo.
Njeni prvi projekti o edukaciji održivog razvoja su započeli u Murteru (otkud ona i potječe rodom) kroz razne EU projekte. Ali potom je shvatila da ni to nije dovoljno jer smatra da tako drastična podjela između civilnog društva i ekonomskih subjekata (tvrtki, korporacija itd.) ne bi trebala postojati, već da bi svi ekonomski i pravni subjekti bi trebali društveno-odgovorno djelovati, a ne stalno prenositi svoje negativne efekte na društvo. Drugim riječima, da biznisi umjesto što nas pretvaraju u slijepe ‘konzumente’ radije postanu oblici edukacije koji podižu svijest ljudima i kao takvi transformiraju nas da postanemo osviješteni i lokalno samoodrživi žitelji svoga kraja koji vole i paze svoje prirodno i kulturno naslijeđe.
I tako u toj spoznaji se rodila ideja o SHE – šibenskom hub-u za ekologiju za kojeg imamo viziju da postane primjer društvenog poduzetništva kroz koji ćemo promovirati potrebu da zaštitimo/potičemo zdravije življenje, lokalnu ekološku poljoprivredu, lokalno sjemenje… Prije nego sve izgubimo u jednom kompleksnom mlinu globalne političke ekonomije. Pa smo tako za početak otvorili naš SHE vegeterijanski bistro u kojem se koriste većinom lokalne i sezonske namirnice organskog podrijetla jer znamo da se ljudima često najlakše približiti novim idejama kroz uživanje u hrani i piću. Htjeli smo i razbiti našu standardnu gastro ponudu u kojoj je malo inovacija dok po cijeloj Europi ovakvi tipovi organskih cafea i bistroa rastu rapidnom brzinom. U tom procesu smo našli i izvanrednu kuharicu koja je sve to spojila u jedan odličan globalni fusion, ljude koji su jednostavni, veseli ih što su tu i to je bilo to!
2. Stvorili ste sveobuhvatan projekt koji spaja ekologiju, prirodu, organske proizvode, um i tijelo. Kako se to prenosi na ono što nudite u bistrou, od interijera do gastro ponude?
U našoj viziji i u cijeloj prezentaciji, bio nam je također bitan prostorni ambijent, kao i cijeli proces koga ćemo ukljuciti da nam nas prostor učine lijepim i ugodnim. Pa smo tako angažirali lokalne mlade arhitekte iz Šibenika, kojima je ovo ujedno bio prvi autorski projekt u cijelosti (Dario Crnogaća, Marko Chiabov i Marija Rupa). Ideja i cijeli koncept interijera bazira se na jednostavnom, transparentnom, ali svjetskom dizajnu. Gastro ponuda je bazirana većinom na sezonskom voću i povrću lokalne zajednice koje su savršeno spojene s organskim namirnicama svjetskog podrijetla kao što su egzotično voće i superfoods. Također, pečemo svoj kruh od zdravih žitarica (pir, raž itd.) s raznim sjemenkama, radimo svoje marmelade, prirodan ice tea bez dodataka i secćra, zdrave smoothieje…
A s bistroom priča naravno ne završava, na drugom katu zgrade plan nam je otvoriti centar za rekreaciju (yoga, pilates, ples) kao i za različita predavanja, edukacije. Bistro zamišljamo i kao prostor gdje ćemo promovirati umjetnost (glazbu, fotografiju, interaktivni food art…), kritično promišljanje kroz gledanje filmova (posebice u tišim jesenskim i zimskim mjesecima), a u skoroj budućnosti bi htjeli realizirati i uzgoj svojih eko namirnica.
3. Po kakvim ćete zalogajima biti prepoznati?
Menu nam je jako jednostavan. Trenutno ne bih mogla izdvojiti ništa jer su gosti sa svime oduševljeni. To je najbolji pokazatelj da se sve kreće u pravom smjeru.
4. Partneri ste projektu revitalizacije Obonjana, kako je došlo do suradnje?
Organizatori projekta Obonjan su nas pronašli preko web stranice i oduševili se s projektom, a mi isto tako s njihovim. Suradnja se odmah uspostavila na obostrano zadovoljstvo jer ipak najam Obonjama im je dan na 44 godine što znači da ima mnogo vremena i prostora da se radi na vrlo sličnim vizijama samoodrživog razvoja kroz koji se spaja ekoturizam, zero-waste recycling ekonomija, organska/regenerativna poljoprivreda, umjetnost, edukacija kao i cijela vrlo popularna wellness/wellbeing scena.
5. Šibenik se iz godine u godinu pretvara u mjesto svjetskih gabarita. Što mislite da je potaknulo val pozitivne promjene? Osjeća li se ona u gradu ovako kako se nama ‘outsiderima’ čini?
Zbog svoje industrijske prošlosti i poslijeratnog perioda u kome se stari grad polako napuštao (zbog otvaranja okolnih shopping centara), Šibenik je, može se reći, ‘spavao’ dok su drugi obalni gradovi plovili na valu nekontroliranog rasta turizma. U šibenskoj regiji turizam se uglavnom odvijao po otocima i van grada, a na neki paradoksalni način to ga je i sačuvalo da ne ide za ‘ad hoc’ pristupom nego da uči iz iskustva drugih gradova. Pa je tako šibenski preporod zapravo započeo tek 2011. godine s organizacijom Terraneo festivala. Tri godine zaredom otvarali smo vrata turistima iz cijelog svijeta, organizirali su se drugi različiti festivali, lokalno stanovništvo je mijenjalo stavove glede turizma, obnavljale su se povijesne znamenitosti i najveća stara gradska jezgra u Dalmaciji. Lokalni ljudi još žive po starom gradu i nije sve pretvoreno u turističke apartmane, jeftine suvenirnice (s proizvodima iz Kine), bezlične lokale… Projekt za projektom otvara Šibenik ‘u struku’ i pretvara ga u pravi biser hrvatske obale, koja privlači i mlade i stare.
Pozitivne promjene se osjećaju u gradu, ali pravi Šibenčani će uvijek imati nešto za prigovoriti u vezi bilo čega, a da toga nema… Onda stvarno nešto nije u redu (smijeh). Pa tako uistinu možemo reći da je Šibenik na dobrom putu da postane uistinu svjetski grad koji nikad neće izgubiti svoj lokalni štih.
Foto: Sanja Lydia Kulušić
