Danas omiljena slastičarnica brojnim Zagrepčanima, TORTE i to je prvi puta stupila na gastro scenu grada 2005. godine zahvaljujući entuzijazmu Martine Bračić kada je ljubitelje slastica osvojio okus popularnog cheesecakea koji još uvijek među mnogima slovi za najbolji u gradu. Ideja za otvaranje slastičarnice 2006. godine pokazala se kao recept za uspjeh, jer danas, gotovo 10 godina kasnije, broji nekoliko regionalnih lokacija od kojih je čak 5 u gradu Zagrebu!
Najnoviji dodatak TORTE i to obitelji smjestio se u Grahorovoj ulici, a kao i svim drugim lokacijama posvećena je velika pažnja uređenju njegovog prostora koji se tako razlikuje od drugih, a opet zadržava šarm i zajedničku crtu koju ima atmosfera TORTE i to slastičarnica. Za dizajn interijera ovog je puta, kao i u prostoru Vrbanićeve ulice, bila zadužena Vlatka Čizmić. Tema koja prevladava u Grahorovoj 5 je zlatna boja kojoj su se tako idealno priključili zlatni lusteri-trešnje poznate slovenske dizajnerice Nike Zupanc koji krase šank. Zidove ukrašavaju Wallware dekorativni tanjuri u cijelom prostoru, a udobnim dvosjedima pridružili su se šareni Sancal stolci, sjedeći u kojima s guštom uživate u svojoj odabranoj slastici.
No, osim lijepog uređenja prostora, svi znamo kako se u TORTE i to ide uživati u odličnim kolačima. Uz prepoznatljiv Cheesecake, tu je i onaj s čokoladom ili voćem. Volimo i Ledeni vjetar s voćem i čokoladom, također klasike… Od Brownie torte i Čokoladne s višnjama i šlagom rastu zazubice, a među novijim dodacima u protekloj godini pojavile su se i dvije čokoladne bombe – Mali tornado i Crna sa žutom crtom koje ako već niste, obavezno morate isprobati.
O tome kako je nastala slastičarnica TORTE i to, kako nastaju zabavna imena kolača te što inspirira nove prostore porazgovarali smo s vlasnicom Martinom Bračić.
1. TORTE i to je bila jedna od prvih slastičarnica u gradu koja je na moderan način odlučila spojiti ugodan interijer s odličnim slasticama, kakve do tog trena nisu bile uobičajene. Kako je došlo do otvaranja Torte i to, kakav ste koncept zamislili u početku i je li se on ostvario točno u takvom obliku?
TORTE i to su zamišljene kao upravo takav koncept, dnevni boravak u kojem podvučete noge ispod sebe, čitate magazin, pijete finu kavu i uživate u finom kolaču… Zamislila sam ga točno po onome što sam sama željela doživjeti, a čega nigdje u Zagrebu nije bilo. Stavila sam u prostor dvosjede, trosjede, fotelje, različite stolove, sve da se gosti ne osjećaju kao u kafiću nego kao doma. Mogu reći da sam odmah postigla željeni efekt, ljudi su se odmah udomaćili kod nas i pokazali nam da im se upravo to sviđa. Predivno je da i danas kod nas dolaze neki gosti koji su počeli dolaziti još 2006. kad se otvorio prvi kafić u Centru Kaptol.
2. Vaš cheesecake je već godinama legenda u gradu, prema mnogima primjer idealnog američkog kolača od sira. Kako ste došli na ideju da cijela priča počne baš s njime?
Jedina stvar u koju sam bila sto posto sigurna kada sam pokretala ovaj posao je da je moj cheesecake izvrstan. To čak i nije američki cheesecake, nego stoosamdesetpeta verzija njemačkog kolača ‘käse sahne’ koju sam doma sama prevrtala i isprobavala dok nije nastala ova današnja torta od sira. Prije deset godina u Zagrebu se mogla tu i tamo kupiti samo ona starniska torta od sira s lijevanim biskvitom i kravljim sirom sa želatinom. Danas pak u svakoj slastičarnici imate cheesecake koji izgledom podsjeća na naš. Ta je torta toliko dobra da je pokrenula pravu revoluciju u slastičarstvu. Moram priznati da sam na to jako ponosna.
To je u početku bila jedina torta koju sam proizvodila. Situacija je bila čak i pomalo smiješna. To je bila torta koju niste mogli probati na šnite, morali ste kupiti cijelu tortu, doći po nju na Trešnjevku, i u tom trenutku je bila najskuplja torta u Zagrebu, ali je bila toliko dobra da su ljudi na sve pristajali i uvijek su se vraćali po još. To je situacija kada dobar proizvod odradi cijelu priču sam od sebe. (smijeh)
3. Gdje pronalazite inspiraciju za nove kolače i koliko je potrebno da od ideje dođe do idealne realizacije? Tko smišlja njihova zabavna imena?
Inspiraciju dobivam posvuda, sezonski dozrijevanjem nekog finog voća, ili na putovanjima, ili jednostavno kada mi se nešto novo jede. Ponekad je od ideje do realizacije potrebno 3 dana, a ponekad pola godine. Sve je stvar inspiracije, trenutka, da li je u tom trenutku kaos na poslu ili imam dovoljno vremena za eksperimentiranje. Imena smišljamo svi u firmi, dosta se mučimo s tim, zapravo je najteže od svega dati novoj torti ime. Tako je jedna torta privremeno dobila naziv Nova torta i sada se i dalje tako zove, iako je već dvije godine u prodaji.
4. Svaka slastičarnica posebna je po svom interijeru koji je drugačiji od sljedećeg. Prema kojem principu smišljate unutranje uređenje lokala?
Svaka je slastičarnica svoja priča, i svaka je nastala na drugačiji način. Mislim da se nema smisla ponavljati i uvijek kada uređujem novi prostor želim isprobati nešto novo, i popraviti prijašnje pogreške. Prva dva caféa su uređena brzinski, za oba sam imala po svega par tjedana vremena do otvorenja, bilo je to stihijsko kupovanje svega što je u Zagrebu u tom trenutku bilo na lageru. Atrij je uredila Mirjana Mikulec, i taj smo prostor dobili već uređen. A Vrbanićevu i Grahorovu sam uredila uz pomoć arhitektice Vlatke Čizmić.
5. TORTE i to postoje u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Podgorici… Imate li planove za daljnje širenje?
U Zagrebu je nedavno otvaren peti cafe, u Grahorovoj ulici 5 i apsolutno je prekrasan. Sarajevo izvrsno radi od 2006. godine i tamo je najveći TORTE i to café od skoro 300 kvadrata. Podgorica je još u usponu, čekamo da vidimo njihove pune kapacitete. U Hrvatskoj bih htjela još otvoriti Split i Rijeku, a osim toga mislim da bi sljedeće širenje u inozemstvu trebala biti Ljubljana. U svakom slučaju, čekam ozbiljne franšizere za sve te pothvate.
Foto: Rajna Raguž (RRVizual)
