Rijetko tko ne zna za zagrebački restoran Dubravkin put, smješten na idiličnoj lokaciji tuškanačke šume, okružen zelenilom i kao takav pomalo izdvojen iz buke velegrada. Nakon njegovog preuređenja 2010. godine, restoran je postao i moderno mjesto za ručak ili večeru.
Uz klasičan menu, ideja kod preuređenja bila je ponuditi gostima Dubravkinog puta i da opušteno svrate samo na čašu vina i koji zalogaj, stvoriti koncept koji danas prepoznajemo kao wine bar, a koji je restoran uveo u svoju ponudu među prvima u gradu. Sada taj koncept živi punim plućima, a dodatno se razrađuje novim sezonskim ponudama.
Početkom ove godine u restoran je stigao i novi chef, točnije ‘chefica’, Priska Thuring koja je još dodatno oplemenila ponudu Dubravkinog puta novim idejama koje, ako još niste, definitivno traže da na ovo mjesto svratite i uživate u svim bojama i okusima. Zamislite samo šetnju Tuškancem po šuškavom lišću kako bi se u restoranu zagrijali uz vrhunska vina i maštovit jelovnik…
Mi smo razgovarali s vlasnicom restorana Danielom Gajski koja nam je otkrila neke zanimljivosti o Dubravkinom putu, radu s Priskom i planovima restorana za budućnost.
1. Nakon preuređenja 2010. godine, Dubravkin put postao je jedan od prvih restorana u Zagrebu kojem je pridodan koncept wine bara. Kako ste došli na tu ideju i kako se ona do današnjeg dana nadograđivala?
U vrijeme kad smo kretali s preuređenjem Dubravkinog puta, Zagreb je bio jedna od rijetkih metropola koja nije imala restoran na temu vina. Razmatrajući mogućnosti, a obzirom da je vino dio naše tradicije i kulture, odluka je nekako došla prirodno, te smo odlučili spojiti koncept wine bara i klasične gastronomije. Vino je sasvim sigurno postalo jedna od tema o kojoj se sve više pričalo, te smo smatrali da je takav koncept nešto što će biti aktualno i u budućnosti. Htjeli smo napraviti moderan restoran, u kojem će se ljudi ugodno osjećati.
2. Ulaskom u restoran ističe se veliki ‘vinski zid’, odličan dodatak interijeru kao i jedna od konceptualnih odrednica restorana. Što vinsku kartu Dubravkinog puta čini posebnom?
Da, ulazak u restoran i pogled na “vinski zid” koji je pred vama odmah daje naslutiti da čitav koncept restorana počiva na vinima. Izložene boce okupljaju sve vrednije što je od vina iz cijelog svijeta trenutno zastupljeno na hrvatskom tržištu, i to iz svih cjenovnih razreda. Ono što je svakako posebno za vinsku kartu Dubravkinog puta je što veliku većinu vina sa vinske karte otvaramo i na čaše.
3. Ovogodišnja, možda i najveća novost, dolazak je Priske Thuring na mjesto glavnog chefa restorana. Kako su se njene ideje uklopile u već postojeći koncept restorana, kakve je novitete unijela u jelovnik?
Priska je jednostavna i skromna, vrhunska profesionalka i cijeli ju je tim odmah prihvatio. Ona je unijela živost, dinamiku, kreativnost jer je čarobnica spajanja okusa. Iz njene hrane izvire ljubav, ona kuha s ljubavlju, uživa u svom poslu i takav stav prema poslu najviše cijeni i kod svog tima u kuhinji. Ona se sa svojim idejama savršeno uklopila u postojeći koncept, te je isti nadogradila i oplemenila. Dubravkin put ostao je vjeran tradiciji kojem je ona dodala svoj poseban štih. Priska se u svojim jelima okrenula Mediteranu, ali ne samo Jadranu već cijelom Mediteranu.
Najveći novitet koji je uveden u Dubravkinom putu s njenim dolaskom je odvajanje menija za ručak i večeru. Menu za ručak je jako dinamičan, mijenja se gotovo na tjednoj bazi, manje je zahtjevan, cjenovno vrlo prihvatljiv i prilagođen ubrzanom tempu života koji većina od nas živi. Večernji menu je ozbiljan, na njemu su jela o kojima se duže promišljalo, naravno sve u skladu sa trenutno dostupnim namirnicama i sezoni u kojoj se nalazimo. U sklopu večernjeg koncepta su i dva degustacijska menija, koja su s Priskinim dolaskom postala jako tražena i to me posebno veseli.
4. Ima li nešto što bi ste mogli izdvojiti kao specijalitet po kojem je Dubravkin put najprepoznatljiviji i što bi svakome preporučili da isproba?
Jako sam ponosna na naše deserte, mislim da su deserti također nešto po čemu smo prepoznatljivi. Ipak, ako baš moram, jedan desert bih posebno izdvojila, a koji se na menuu zadržao cijelo ovo vrijeme od preuređenja – Millefoglie od jabuke i vanilije sa sladoledom od cimeta.
5. Kako vidite budućnost Dubravkinog puta? Postoji li nešto posebno zanimljivo što planirate?
Naravno da postoji. Iako je u ovom poslu svaki dan drugačiji, jer svaki ručak je drugačiji, svaka večera, svaki event, bez planova ne bi bilo zabavno. Oni su pokretači, pogotovo ako ste sanjalica…
Trenutno radimo na projektu #VeceraUValu i to nam je veliki izazov. Radi se o večeri za 18 osoba koja će se održavati jednom mjesečno u našoj izdvojenoj prostoriji restorana, a koju zovemo Val. Svaka #VeceraUValu imat će svoju tematiku koja će ostati tajna do samog početka večere. Sve na toj večeri, od hrane, vina, scenografije, postave stola, pa čak i muzike bit će u skladu sa odabranom temom večere. Svih nas jako veseli raditi na tome! Sretna sam i zahvalna da mogu raditi s ljudima koji su puni entuzijazma!
Foto: Rajna Raguž (RRVizual)