Nakon što je 20 godina trpio posljedice devastacije, hotel Jadran u Tučepima ponovno će zasjati, još bolji nego prije. Na njegovoj obnovi radi Projectum, arhitektonski studio na čelu s Leom Aviani povodom čega smo je upitali da nam otkrije nekoliko detalja o gradnji.
Graditeljsko krajobrazni sklop hotela Jadran u Tučepima, izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, gotovo svjetioničarskog karaktera osvjetljava položaj hrvatske arhitekture toga doba i romantičnog turističkog pokreta na prostorima srednje Dalmacije, odnosno Tučepa. Arhitektura Branka Bona, koji prati svjetska zbivanja na arhitektonskoj sceni i koji je i sam dio istih, stilski pokazuje visoki nivo razumijevanja kuda i kako usmjeriti arhitekturu koja postaje sastavni dio gotovo dramatične scenografije tog krajolika. U prvom planu imamo plavetnilo Jadrana s izraženom mediteranskom vegetacijom borova i kamene scenografije planine Biokovo.
Apsolutni fokus hotela je na centralnom uokvirenom spiralnom-plastičnom stubištu koje završava zaobljenom betonskom nadstrešnicom i jedini je kao takav čisti modernistički element. Vidikovac cijelog kompleksa podsjeća na palubu broda, što još više pojačava činjenica jarbola na vrhu te nadstrešnice.
Kako hotel tijekom svojeg životnog ciklusa doživljava i rekonstrukcije, prvu je obavljala Olga Pavlinović, i ona je utjecala na sam izgled i broj soba. Uskoro slijedi i još jedan natječaj za rekonstrukciju hotela gdje je odabran arhitekt Ante Rožić.
Nakon Domovinskog rata i devastacije samoga interijera, hotel ponovo dobiva priliku da zasja u svom ‘visokom sjaju’ kako su ga i opisivali. Osnovni gabaritni zahvat na hotelu je dodavanje dijela aneksa na sjeveru koji će biti obrađen i oblikovan po svim smjernicama i odredbama nadležnog konzervatorskog ureda kako bi se omogućilo smještanje izmijenjenog broja hotelskih soba odgovarajuće kvadrature i kategorizacije, čiji je broj ujedno i projektni zadatak.
“Same sobe zasnivaju se na svim prethodno navedenim elementima – trebalo je obratiti pozornost na sve slojeve stilova koje smo zatekli na hotelu Jadran. Slojevitost sobe očituje se scenografijom i planovima koji ostavljaju mogućnost korisniku da režira sam svoj mood (raspoloženje). To se posebno odnosi na vid rasvjete koja tvori scenografiju same sobe i igra se planovima. Taktilnost obrade zidova ima poveznicu s vremenom iz doba u kojemu je hotel rađen. Oblik valovite scenografije uzglavlja interpretira sam ambijent i cjelokupnu situaciju hotela na Makarskoj rivijeri, uokvireno kamenom pozadinom planine Biokova. Istodobno posjeduje art-deco romantične eklektičke interpretacije namještaja, dekoracija i obrada ploha kao i rasvjete.” otkriva Lea Aviani.
Cijeli projekt želi evocirati neka romantičnija vremena turizma i načina odmaranja. U konačnosti bi i cilj ovakvog projekta bio, da u moru ponuda današnjih hotelskih lanaca, pokuša vratiti dašak prošlih vremena. Nekad se stvarao i živio pokret ladanja i odmorišta na ovim mediteranskim atraktivnim lokacijama s primamljivom ponudom jela i pića, uz prirodno okruženje bez kojeg ova priča nikada ne bi bila dobro ispričana. Zato je cilj rekonstrukcije vratiti život i romantični ambijent vremena kako bi odmor postao odmak od svakodnevnice.
