U Zagrebačkom kazalištu mladih 1. travnja održana je premijera nove hit predstave – ‘Črna mati zemla’. Predstava je nastala prema istoimenom romanu Kristiana Novaka. Kako je roman doživjela naša kolumnistica Ilina Cenov možete pročitati ovdje, a o predstavi i njezinom nastanku razgovarali smo s režiserkom Dorom Ruždjak Podolski.
1. ‘Črna mati zemlja’ roman je koji je koji je čak dva puta u Hrvatskoj bio rasprodan. Osvojio je i jednu od najvažnijih hrvatskih nagrada? Koliko je uzbudljivo uzeti u ruke takvo jedno štivo znajući da ćete ga pretočiti u stvarnu, realnu radnju pred publikom? Da ćete ‘oživiti’ likove, mjesto i vrijeme?
Čitav proces pripreme predstave ‘Črne mati zemla’ bio je iznimno uzbudljiv, od same prvotne ideje i prijedloga da se radi na pozornici ZKM-a prije dvije godine. Pretočiti takav kompleksni roman s kompleksnom radnjom i slojevitošću, predstavu koja živi sama za sebe, bilo je teško utoliko što smo se mučili s dramatizacijom, s adaptacijom romana… Tomislav Zajec radio ju je punih deset mjeseci i uz moju pomoć, jer sam mu bila svojevrsni korektiv, Tomislav je uspio načiniti zaista novo impregnatno djelo koje je prilagođeno kazališnom izričaju.
Likovi su dosta dobro oživljeni, naravno zbog realnog prostora Međimurja, osamdesetih, osobito je zanimljiv proces rekonstruirati to vrijeme, referencu na Univerzijadu ’87. i sl., stvari kao što su Kokta, Cedevita… Mislim da su likovi iz romana pogođeni. Glumački ansambl ZKM-a na čelu s Adrijanom Pezdircom, u glavnoj ulozi Matije Dolenčeca, znači pisca koji je u potrazi za samim sobom, o čemu predstava i govori, i isto tako Dado Ćosić u ulozi Matijinog prijatelja iz djetinjstva, Franje Klanca, i zaista svih ostalih petnaestoro članova ansambla. Kristian Novak je čak gledavši probu rekao da su Zvonko Demokracija, Milica Horvat, da su stvarno pogođena lica, točno onako kako ih je on napisao.
2. Poznata ste kazališna režiserka, iza sebe imate postavljenih preko šezdeset naslova na kazališnu pozornicu, no ono po čemu Vas publika možda najviše pamti jesu predstave ‘Chicago’, ‘Ljepotica i zvijer’, ‘Madame Buffault’, ‘Cabaret’ i kao ravnateljicu dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Koliko je različito raditi na takvim projektima i ostvariti, postaviti na daske predstavu kao što je ‘Črna mati zemla’?
Koliko je različito raditi na projektima recimo mjuzikala, opere ili dramski program Dubrovačkih ljetnih igara… Rad na Igrama je jedan sasvim deseti program… Ono što povezuje moje raznorodne angažmane, jest velika energija i posvećenost. Energija je nešto što mi je dano, a posvećenost je nešto što sam gradila tijekom života, jer sam davnih dana shvatila da bez posvećenosti ne mogu napraviti ništa, a kako bi to trebalo u konačnici izgledati. Energija mi je dana i talent – nadam se da ga imam.
Predstavu mi nije bilo teško raditi jer sam zagrizla u projekt, prionula u projekt dušom i srcem, bila sam toliko inspirirana od glumaca koji su mi nudili brojna rješenja… mislim da sam apsolutno vidljivo narasla u svom radu s njima. Nije to ništa posebno različito, osim što svaki projekt ima svoju specifičnu sudbinu i život.
3. Oni koji nisu pročitali roman, hoće li razumjeti predstavu? Ne mislim samo zbog radnje i tamo gdje nas ona nosi, romana koji je karakteriziran kao onaj koji je ‘teško uhvatiti’, već i zbog narječja, kajkavštine koja je dominantna u tekstu?
Mislim da će ljudi razumjeti predstavu, obzirom na kajkavštinu i Međimurje… Već smo imali probnu publiku koja je razumjela sve. Na jeziku se intenzivno radi, jezik je sam za sebe u predstavi dodana vrijednost. Nadam se da će i radnju publika razumjeti. Čini mi se da ima mnogo primjera adaptiranih tekstova romana za predstave.
4. Kako je izgledao dramaturški rad Tomislava Zajeca i Vas? Roman je kompleksne strukture, snažan i jak… Što mislite, jeste li ga uspjeli ‘dešifrirati’?
O dramaturškom radu Tomislava Zajeca već sam govorila, mislim da smo uspješno napravili, i glumci, Tomislav i ja predstavu, mislim da smo ga uspjeli ‘dešifrirati’.
5. Impresivan je i popis glumica i glumaca u predstavi – od mladog Dade Ćosića, Adriana Pezdirca, Doris Šarić Kukuljice, Urše Raukar, Pjera Meničanina, Milice Manojlović, Nataše Dorčić, Mie Biondić, Damira Šabana… Rad s toliko glumaca, različitih karaktera, sigurno je bio zanimljiv i slojevit, posebno i na njihovu interpretaciju svakog, njihovog lika, no i cijelog romana… Jesu li i oni, skupa s Vama doživjeli tekst isto, ili se kroz postavljanje predstave osjete različiti doživljaji i interpretacije? I, koliko to utječe na predstavu?
Što se tiče različitih doživljaja interpretacije likova, svaki od njih osamnaest koji su radili na predstavi, zajedno sa mnom i autorskim timom – scenografom Stefanom Katunarom, kostimografkinjom Doris Kristić, koreografkinjom Petrom Hršćanec i glazbenikom Stankom Kovačićem, timom koji je bio zaista posvećen – realizirala se zajednička igra, svi su od prvog trena pristali na naše zamisli i kreiranje predstave u ovom slučaju zaista je zajednički proces i bez zajedničkog upliva jedni u druge nema dobrog rezultata. Mislim da je ovdje zajedništvo bilo zaista na nivou i zastupljeno u najvećoj mogućoj mjeri. Zapravo sam fascinirana koliko ga je bilo.
Foto: Sanja Jagatić
