Lonac je umjetnik kojeg već dulje vrijeme pratimo i nakon što je nas, a i svekoliku publiku, impresionirao svojim posljednjim radovima, i posebno nakon posljednje, zajedničke suradnje s jednako odličnim umjetnikom Chezom186, uspjeli smo ga uloviti na kratko da nas provede i pokaže svoje radove u centru grada, a i otkrije par misli o street artu u Hrvatskoj, svijetu i svojem mjestu na sceni.
1. Zadnjih godinu dana, ako ne i dvije, naslikao si neke od najzanimljivijih street art radova u Hrvatskoj, a neke i van naših granica. Primjećuješ li da se tretman street art umjetnika u Hrvatskoj mijenja i da street art postaje posve ravnopravan način izražavanja i vid umjetnosti, uz bok tradicionalnim načinima?
Usudio bih se reći da sam tek ove godine (i dijelom prošle) uspio doći do onoga čemu težim preko deset godina… Drugim riječima mislim da sam se sada tek ugrijao tako da mi je svo to crtanje zabavnije nego ikad. Naravno da i sam tretman takvog oblika umjetnosti utječe na stvaranje pojedinaca te mislim da samim prihvaćanjem ulične umjetnosti, radovi i scena postaju bolji.
2. Sudjelovao si na mnogim festivalima – u Hrvatskoj i inozemstvu – koje su razlike, tj. sličnosti takvih suradnji? Postoji li nešto po čemu se možemo istaknuti… ili ne?
Mi imamo par festivala koji se trude napraviti nešto posebno, ali to i dalje nije ni blizu onome sto se vani dešava jer dok mi i dalje postavljamo ista pitanja – što je street art, što je vandalizam, radi li se uopće o umjetnosti (pitanja odgovorena već 80-tih) – vani se već priča o post street artu ili o street artu na steroidima. Vjerujem da će se sve to uskoro malo drastičnije promjeniti.
3. Radovi su ti sve veći i veći, kompleksniji… gdje je granica, postoji li uopće?
Ne znam… Mislim da bi svaki novi rad trebao biti novi zadatak, novo iskustvo, nova prepreka, a ne ponavljanje istoga. Nisam radio previše na ogromnim zgradama, niti mi je to glavni cilj, ali je odlično iskustvo. Najzabavniji su mi oni zidovi koji nisu sterilni, koji imaju nekakav problem, koji mi na prvu otežu smišljanje same ideje. Možda zbog toga i dalje najviše volim oronule zgrade.
4. Postoji li neko mjesto gdje bi htio raditi, koje bi htio oslikati, a još nisi?
Paromlin…ili neki zid uz rijeku
5. U zadnje vrijeme svako malo vidimo objavljen tvoj rad na nekim od specijaliziranih portala koji prate samo i isključivo street art scenu, no cijeloga svijeta. Koliko to laska i vidiš li neku promjenu koja se događa s time što te uvrštavaju uz bok nekih od starijih kolega i uz jednako impresivne radove nastale na drugom, no razvikanijem, kraju svijeta?
Naravno da mi puno znači vidjet svoj rad uz rad umjetnika kojeg pratim preko deset godina. Kao klincu sa sprejem u rukama nikad niti ne bi palo na pamet da ću se istime bavit ‘kada odrastem’, pogotovo jer u početku nisam imao potporu niti ekipu za ‘šaranje’.
Zahvaljujući objavama na portalima dolazim u kontakt sa različitom zanimljivom ekipom, bilo umjetnicima ili organizatorima velikih festivala. To sve gledam kao nekakvu potvrdu da nisam fulao zanimanje.
Foto: Sanja Jagatić
