9 umjetnika na skupnoj izložbi
Devetero umjetnika sa zagrebačke umjetničke scene predstavlja svoje radove koji za reference imaju ideje drugih umjetnika, književnika, filozofa, psihoanalitičara, fizičara, režisera, muzičara, teoretičara filmske i video umjetnosti… Radovi su nastali u rasponu od 1960-ih godina do danas, afirmiraju erudiciju i maštu umjetnika i traže angažman gledatelja od kojeg se očekuje da, kao i umjetnik, poznaje druge autore jer upravo oni tvore kontekst za nove poruke pojedinih djela. Izložba se otvara 14. studenog u 20 sati u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu.
Dio umjetnika negira ili ironizira temu vlastitog interesa i polemizira sa svojim izvorom. Mangelosovi Manifesti imaju uporište u različitim humanističkim i znanstvenim disciplinama. Mangelos se sa samosviješću filozofa skeptika koji je posumnjao u umjetnost sporio s čitavom plejadom likova svodeći svoje misli na kratke i precizne, ili, kako je sam rekao, “superwittgensteinovske” teze, ispisujući ih na drvenim tablama, globusima i knjižicama.
Vlado Martek
Mangelos, Mladen Stilinović, Tomislav Gotovac, Sanja Iveković & Dalibor Martinis
Drugi radovi na izložbi nisu tako skloni kritici. Ludički elementi česti su kod medijskog umjetnika Dalibora Martinisa koji je upaljeni televizor objesio sa stropa i prekrio ga crnom krpom “kako bi propjevao kao kanarinac”, i posvetio ga Johnu Cageu. Sven Stilinović ironizira tautološke konceptualne radove Josepha Kosutha fotografijom Kosuthovi zubi, a citati Ludwiga Wittgensteina koje je ispisao na mesarskim daskama poslužili su Mladenu Stilinoviću u igri imenovanja i “političke korektnosti” u My Sweet Little Lamb.
Gotovčevi autoportreti iz 1960-ih hommage su ruskim ratnim i američkim detektivskim filmovima, francuskom pjesniku Jacquesu Prévertu, piscu scenarija i drugima. Oni su neka vrsta fotografskih eseja o filmskom mediju.
Video Chanoyu Sanje Iveković i Dalibora Martinisa kroz “čitanje” Kakuza Okakure, koji piše o osnovama tradicionalne ceremonije ispijanja čaja, otkriva zen u scenama iz suvremenog života. Estetska i značenjska interakcija proizvodi se unutar samog djela i pokazuje kako umjetnik čita povijest i kako se u nju uključuje.
Tomislav Gotovac
Vlado Martek & Sven Stilinović
Vlado Martek “preveo” je niz poetskih situacija u područje likovnoga. Njegova je “poezija krenula u akciju”: poetskim agitacijama na ulici pozivao je ljude na čitanje Majakovskog, Rimabauda, Mallarméa i drugih; od snijega u šumi podigao je spomenik André Bretonu; konturama europskih država u svojim slikama i grafikama razvijao je složene naracije o crvenom Balkanu – melting potu kravavih kraljeva, komičnih i romantičnih shakespearijanskih junaka – okruženom zemljama označenima imenima njihovih civilizacijskih dosega: estetike, psihoanalize, lingvistike, antropologije, filozofije i etike u Shakespeare među nama.
Umjetnici tijelo postavljaju u odnos prema tekstu. Fotografiju svoga zavezang tijela Sven Stilinović jukstaponira tekstovima Karla Marxa upućujući na slobodarske tradicije anarhizma, dok Mladen Stilinović u Donjem rakursu nudi svoju interpretaciju uputa koje je u Filmskom jeziku dao teoretičar filma Jerzy Plazewski.
Mladen Stilinović
Dalibor Martinis
Goran Trbuljak & Igor Grubić
Pozivajući se na Marchela Duchampa Goran Trbuljak u svom radu Wow, Wow i ready-made proglašava sve frameove iz filmova koje je snimio za ready-made: “Godard je rekao da je film istina 24 puta u sekundi, Haneke da je to laž 24 puta u sekundi, dok je film za mene 24 snimljena ready-madea u sekundi.”
I na kraju Igor Grubić, umjetnik mlađe generacije, u radu Crvena eskadrila – Slobodni let poezije, vraća priču na početak referirajući se na poetske agitacije Vlade Marteka iz 1970-ih akcijom bacanja papirnatih aviona s pjesmama koje je stariji umjetnik za njega odabrao. Kompleksnost radova proizlazi iz širine interesa ovih umjetnika, iz njihovih kritičkih i analitičkih stavova, citiranja, aludiranja, evociranja, iz reminiscencija…
Igor Grubić
