Kada je daleke 1954. godine izdan kratki roman ‘Dobar dan, tugo’, u najkraćem je roku uzburkao književnu javnost. Naime, osim što je njegova autorica, dotad posve anonimna Françoise Sagan tada imala svega 19 godina, ovaj je roman podigao prašinu i zbog svoje, za to vrijeme i više nego smione tematike. Nesmiljeni interes rezultirao je time da je roman postao međunarodni hit, a ubrzo je stekao i kultni status te postao simbolom jedne generacije. Njegova autorica, koja bi na današnji dan proslavila osamdeseti rođendan, prometnula se u jednu od najeminentnijih figura francuskog kulturnog i javnog života.
Jean Seberg, ‘Bonjour tristesse’
Roman je priča o jednom ljetu u životu Cécile, sedamnaestogodišnje djevojke i njezina oca Raymonda, četrdesetogodišnjeg udovca i playboya. Cécile je bezbrižna djevojka, čije su jedine želje ležerni praznici u otmjenoj vili na canneskoj rivijeri, ljenčarenje, izlasci, ljetna romansa. Ni želje njezina oca nisu bitno drugačije, štoviše, s njima je na ljetovanju i očeva trenutna mlađahna ljubavnica, Elsa. Ali, njihovu bezbrižnu rutinu i hedonistički način života prekida Anne, četrdesetogodišnja modna dizajnerica, koju je Raymond također pozvao na ljetovanje. Anne je izuzetno interesantna, otmjena, staložena, te Cecile ubrzo shvaća kako njezin otac Anne sigurno neće moći odoljeti. Cecile je u strahu da će Anne promijeniti njihove živote, da će ih uravnotežiti svojom profinjenošću. Kako sama kaže: ‘Da bismo imali unutrašnji mir, mom ocu i meni bio je potreban vanjski nemir. Anne to nikada ne bi dopustila.’ Cecile se odlučuje poslužiti raznim manipulacijama, kako bi Anne, tu prijetnju njihovom načinu života, zauvijek eliminirala. Međutim, ubrzo se krenu nizati nesretni događaji, kojih Cecile postaje bolno i tragično svjesna.
Jean Seberg, Deborah Kerr, ‘Bonjour tristesse’, 1958.
Paralelno se odvija i ljubavna priča Cecile i Cyrila, mladog studenta, koji svoje slobono vrijeme provode u tajnovitim susretima, jedrenju, kupanju… ‘Imali smo sunce i more, smijeh i ljubav, hoćemo li to ikad više naći kao tog ljeta, s istim sjajem, istom snagom koju su nam davali strah i grižnja savjesti?’
Sagan je ovaj roman smjestila na vjerojatno najdekadentnije mjesto pedesetih godina prošlog stoljeća, na tu toliko puta opisanu i opjevanu Francusku rivijeru. Ona dojmljivo očarava tu slatku bezbrižnost ljeta, život visoke srednje klase, njihovu boemštinu, neopterećenost konvencijama ili problemima. U potpunosti možemo osjetiti dašak glamura, uz luksuzne kockarnice, večernje haljine, brze aute i lude zabave.
Međutim, ‘Dobar dan, tugo’ je i duboko introspektivan roman, pisan u prvom licu, kroz koji je Sagan progovorila o ljubavi, osveti i međuljudskim odnosima bez imalo zadrške. Pokazala nam je kako svaki čin ima svoje posljedice, da se promjene događaju u nekoliko sekundi, ali da traju dugo, ponekad i zauvijek, da se ne mogu zaboraviti i da ih uvijek nosimo sa sobom, gdje god pošli. ‘Tada nešto u meni izroni što, sklopljenih očiju, dočekujem i nazivam: Dobro dan, tugo’.
David Niven, Deborah Kerr, Jean Seberg ‘Bonjour tristesse’, 1958.
Po mnogočemu je ovaj roman te daleke 1954. godine bio ispred svog vremena. Osobno mi je zaista fascinantno kako je Sagan, sa svojih nejakih devetnaest godina, poput kakvog genijalnog proroka, nenametljivo navijestila nadolazeću seksualnu revoluciju, ali i kasnija obilježja vlastitog posve nekonvencionalnog života, obilježenog razvodima, lezbijskim vezama, brzim automobilima, kokainskim i financijskim aferama. A posve je fascinantno i to što je taj roman, koji je upravo ušao u svoje sedmo desetljeće, još uvijek itekako aktualan, moderan i izuzetno zanimljiv.
Sagan je ovim romanom pokazala svoj neprikosnoveni talent već u ranoj mladosti, a svima onima koji danas pišu nešto ‘lakšu’ literaturu postavila je letvicu izuzetno visoko. Ona je pokazala da, iako ćemo njezin roman, uvjetno rečeno, pospremiti u ladicu ‘laganog’ štiva, on je ipak miljama daleko od plitke, srcedrapajuće i predvidive literature, na koju se danas gotovo spotičemo.
Foto: Facebook
