Potraga za novom dozom inspirativnih interijera dovela nas je u dom Lane Klingor Mihić, točnije u novouređeno potkrovlje koje nas je ostavilo bez daha na prvi pogled. Divna kuća, građena iz temelja po mjeri bračnog para Mihić nalazi se nadomak Zagreba. Skrivena je u mirnom zelenilu, daleko od gradske buke s prostranom okućnicom… Prava idila prostire se na nekoliko stotina metara kvadratnih, a Lana je nedavno dovršila uređenje potkrovlja. Djelić doma koji često ostane neiskorišten uredila je u eklektičnom, open space stilu. S obzirom na Laninu karijeru o kojoj smo već pisali u rubrici Journal Supertalent, potkrovlje će osim za relaksaciju poslužiti i kao najljepši kulinarski studio. Otvorila nam je vrata svog doma, a uz ležerni razgovor u društvu kujice Kimchi, Lanino potkrovlje je poslužilo kao savršena lokacija za prijepodnevno druženje.
Potkrovlje iz snova
Popričali smo s Lanom o inspiraciji za uređenje i otkrila nam je da kada su krenuli gradili kuću, znala je da će se kad-tad baciti na uređenje potkrovlja. Kako je krenuo projekt sLANAKUHArica tako je uočavala neke nedostatke u donjoj kuhinji i odlučila napraviti savršen studio za snimanje pazeći pritom na svaki detalj, od rasporeda elemenata, rasvjete, funkcionalnosti same kuhinje, prostor za dobar položaj kamera.
Ono što je pritom bilo najvažnije je izvor prirodnog svijetla. U prostranih 180m2 smješteno je 14 Velux krovnih prozora. Istog trenutka kad su ugrađeni, shvatila je koliko je taj prostor čaroban. Tu su puno pomogli njihovi stručnjaci jer su napravili točan izračun koliko prozora treba za idealnu dozu dnevnog svjetla. Sve je počelo crtanjem kuhinje i to je Lana napravila sama. Sve do zadnjeg detalja. Kad je to bilo gotovo, rasporedili su sve druge “prostorije”, ostavljajući sve “OPEN space”.
Od početka je imala viziju kako će sve izgledati, a Instagram je poslužio kao neiscrpno mjesto inspiracije. Željela je da potkrovlje stilski bude skroz drugačije od prizemlja gdje je sve u blijedim nijansama sive. Da se ne zaigra previše, budući da gore prevladavaju drvo, željezo i pomalo industrijski štih, savjetovala se sa svojim prijateljicama Kristinom Bradač i Ivanom Kocsis, koje su obje dizajnerice interijera oko izbora boja za zidove i konkretnih komada namještaja.
Najdraži kutak, dekoracije i detalji u interijeru
Za očekivati bi bilo da će Lani kuhinja biti najdraži kutak, no gore je to ipak kupaona, koja je od prvog do zadnjeg detalja njezina ideja. Jednom prilikom na Instagramu je vidjela kupaonu koja je sačuvala stari cigleni zid, dok su drugi zidovi bili tamno zeleni. Kako je kupaona kvadraturom dosta velika, zamislila ju je kao malu spa oazu. Pretraživajući Internet u prodavaonici Aquaestila pronašla je ogromnu kadu 190×145 i znala je da je ‘to to’. Nije željela oblogu, nego zidanu kadu sa stepenicama.
Pored toga, uvijek su joj se sviđale i one samostojeće slavine za kadu jer su vrlo impresivne – upravo takvu pronašla je u Groheu. Wc školjka je kao iz budućnosti – daska se podiže na senzor čim se približite, ima grijani tuš i sušilo, svijetli u mraku kako po noći ne biste morali paliti svijetlo.S toga ne čudi da uživa u toj kupaoni maksimalno i jako je zadovoljna kako je sve ispalo. Najduže je ipak tražila blagovaonski stol. Izvan standardnih je dimenzija pa ga je bilo i najteže pronaći, a da stilom odgovara interijeru.
Nakon duge i teške potrage (taj Instagram je zaista čudo) pronašla sam ga u Čazmi u tvornici Di Čazma i upravo je onakav kakvog sam ga zamišljala. Težak, masivan, dugačak 3 metra, sa teškom željeznom konstrukcijom. Vrlo je impresivan. Okružuje ga 10 (po potrebi i 12 stolica), i svaka je drugačija.
‘Open space’ stil i čak dvije divne kuhinje
Središnja dva otoka su za kuhanje i snimanje, dok je drugi dio kuhinje ustvari servisni – tamo je još jedan sudoper, perilica, frižider i elementi za čaše i tanjure. Lana je tako zamislila potkrovlje jer u jednom danu ponekad snima više toga, pa se ne mora mučiti sa stalnim čišćenjem i pranjem za svaku epizodu.
Ovako sve prljavo odnese u servisni dio, a središnja radna jedinica uvijek ostaje besprijekorno čista, jer to tako mora biti. Kuhinja kao takva ima sve moguće aparate koje možete zamisliti – od sous vide-a, japanskog tepanyakija, indukcijske ploče s integriranom napom u sebi, sve multipraktike i male kućanske aparate kojima se služi i s kojima stvara svoja jela. Već dvije godine ambasador je za Bosch kućanske uređaje i sretna je da surađuje s profesionalcima koji svojom tehnologijom i vrhunskim aparatima nesumnjivo zaslužuju vodeće mjesto u kućanskim aparatima današnjice.
Zavirili smo u staklenu vitrinu koja krije unikatno posuđe
Lana nam je otkrila da je na samom početku stvaranja projekta “sLANAKUHArica” odlučila da projekt mora biti drugačiji od svega što postoji na tržištu. Da biste to ostvarili, potrebna su ulaganja, a svako pametno ulaganje se kasnije vrati.
Stvarajući vizualni identitet slane kuharice, moj suprug je naišao na članak od lončaru Igoru Romiću (@artstudiocroker) koji ručno izrađuje keramiku i rekao “vidiš, ti moraš imati svoje tanjure, drugačije, kakvih nema u dućanima”. Pročitala sam intervju i zaintrigirala me njegova priča. Kontaktirali smo ga, valjda je sudbina htjela da živimo niti na kilometar udaljenosti, ispričala sam mu svoju viziju, a Igor je rekao “u redu, budite strpljivi, javit ću vam se kad budem gotov”. Njegov zanat izumire, rijetki to još danas rade, jer je proces dugotrajan a cijenom odskače od industrijski masovno proizvedene keramike.
Kad mi je donio tanjure, rasplakala sam se. Danas s nevjerojatnim ponosom, svaki puta iznova, serviram svojim gostima jela na tim tanjurima. Ni jedan nije isti i nemoguće je da bude isti ni svaki ima utisnuti logo slane kuharice u sebi. Sve što možete zamisliti, Igorove ruke mogu napraviti. Nevjerojatno je to.
Upečatljivi zid s efektnim policama priča svoju priču
Baš kako Lana kaže: taj zid priča svoju priču. Na njemu je njezin pobjednički Masterchef pehar, unikatna keramika, ali i njoj bitne sitnice. Poput boce Diplomatico ruma, koju joj je Andrej Barbieri donio kada se prvi puta vratio ih Dohe. Proslavili su uz tu bocu neke nama važne stvari, planirali zajedno nove projekte poput Lanine škole kuhanja, zbog čega joj se srce stegne svaki puta kada odlazi na svoju radionicu, a njega nema.
Andrej će zauvijek biti sa mnom, u svakom potezu noža, u svakom jelu. Bio mi je mentor, podrška na mojim početcima i puno je značio meni i mom suprugu, ali i mojoj djeci.
Lanine djevojčice obožavaju potkrovlje, iako ne provode tamo puno vremena. Znaju da služi mami prvenstveno za posao pa to nekako poštuju. Vole, baš kao i mama prostranu kadu, jer se sve tri zajedno tamo kupaju i zabavljaju, a Lana uživa gledati koliko su sretne. U prizemlju kuće svaka ima svoju sobu i imaju igraonicu, pa je to i njihovo carstvo u kojem provode najviše vremena.
Što možemo očekivati u budućnosti?
Ako bi morala iznijeti neki svoj desetogodišnji plan, Lana planira uživati u svojim školama kuhanja, koje se održavaju u prosjeku jednom mjesečno, s 9 različitih tema. No i u odgoju svojih pasa i njihovih novih naraštaja. Naime, Ante i ona su, u želji da što manje vremena provode s ljudima a što više kod kuće s djecom i psima, pokrenuli registraciju vlastite uzgajivačnice Američkih Akita i Shiba Inu pasa. Upravo ovih dana očekuju i prvo leglo. Škole kuhanja za sada idu jako dobro, a za njih čak postoji i lista čekanja. Kada ne snima, za svoju obitelj najčešće kuha azijska i japanska jela. Najbolji savjet za kuhanje udijelio joj je Andrej Barbieri: Samo čitaj, puno čitaj i kuhaj, ne zamaraj se pravilima, igraj se i uživaj.
Foto: Marija Laća
