Brada, ta simpatična i ne uvijek uredna nakupina dlaka na licu muškarca, nije nešto što je počelo dobivati maha posljednjih godina, kao svojevrsni modni trend, već je dio neophodnog statusa i imidža muškarca koji seže daleko u povijest. Sve je krenulo od pretpovijesnog muškarca kad nije bilo pribora za brijanje, a brada je tek bila dio muškog tijela. Nije joj se obraćalo previše pažnje, bilo kakav vid groominga, tek neželjena situacija koja ne priliči mužjaku. Služila je grijanju lica, zastrašivanju, zaštiti od raznih nepogoda s kojima su se muškarci susretali kao što su pijesak, prljavština, sunce te ostali elementi kojima su se susretali pri klasičnom lovu na mamute ili pak bijegu od sabljozubog tigra. Brada na licu muškarca davala je dojam jače čeljusti, a to mu je pomoglo da izgleda zastrašujuće. Opasno. Moramo priznati da i dan danas kada vidimo muškarca s respektabilnom bradom osjećamo tu neku silu u njemu.
Prvi narodi koji su nosili brade
Drevni su Egipćani, točnije njihovi kraljevi, negdje 3000. godine p.n.e. nosili umjetnu bradu koja je bila izrađena od raznih plemenitih metala. Takva je ‘brada’ pomoću gumene vrpce bila privezana uz glavu kraljeva, ali i kraljica. Nije bilo tko bio dostojan brade u Egiptu. Za razliku od Egipćana, Mezopotamci su prvi narodi koji su, prije svega, nosili prave brade, ali ih i njegovali uljima te koristili prve primitivne i osnovne pegle za kose kako bi bradu oblikovali u savršene oblike. Asirci su bojali svoje brade u crno, a Perzijanci u narančasto crveno.
U Turskoj i Indiji pak su osobe koje su imale dugačku bradu smatrali simbolima mudrosti i dostojanstva. U drevnoj Grčkoj imanje brade bio je znak časti. Drevni su Grci njegovali svoje brade u kovrče, a samo rezanje brade bila je jedna od kazni. Gubitak brade značio je i gubitak časti.
345. godine p.n.e. Aleksandar Veliki je naredio svojim vojnicima da moraju obrijati brade, no razlog nije bio gubitak časti ili svojevrsna kazna. On se, naime, pribojavao da će neprijatelj iskoristiti bradu njegovih vojnika i upotrijebiti je protiv nje. Jeste li ikad uhvatili muškarca za bradu? Onako snažno i odlučno? Probajte. Tko preživi, pričat će.
Pojava prvih brijačnica
Tek su stari Rimljani preferirali trimanje i kraćenje brade kakvom je poznamo i danas. Brada je trebala prije svega biti uredna i vizualno privlačna. Rimljanin Lucius Tarquinius Pricus je zdušno promovirao upotrebu oštrica za brijanje dok je sprovodio higijensku reformu od 616. do 578. godine p.n.e. Iako je Pricus pokušao uvesti potpuno brijanje brada, ono kao takvo nije bilo prihvaćeno do 454. godine prije nove ere.
Iste je godine grupa sicilijanskih brijača, ponukana spomenutom reformom, došla u Rim i utemeljila prve brijačnice po glavnim ulicama Rima. Te su brijačnice bile namijenjene svima koji nisu imali svoje robove. Robovlasnicima su brade ipak brijali njihovi robovi. I tako je brijanje brada postalo svojevrstan trend u Rimskom carstvu. Naravno, te iste trendove nisu pratili filozofi, oni su svoje brade zadržali. Ipak su oni bili filozofi, mudraci onog doba.
Anglosaksonci su nosili brade sve do pojave kršćanstva u 7. stoljeću. S kršćanstvom je došlo i svećenstvo te zakon da se brade moraju obrijati. Engleski su pak prinčevi bili vjerni brkovima sve do 1087. godine kada je prema zakonu Williama prvog muškarčevo lice moralo biti čisto i obrijano, a kako bi se uklopilo u normanski stil života.
Brade kao modni trend
Svršetkom križarskih ratova ukinut je i zakon o brijanju muškaraca. Četiri su stoljeća tako brade bile dopuštene i to u bilo kojem obliku. Njegovane, divlje, velike, male, uredne, neuredne. Bile su dopuštene sve vrste dlaka na licu. I tako su 1535. godine brade ponovo postale modni trend, a s trendovima su dolazile i razne vrste stilova i duljina. Početkom 1600-ih, slikar po imenu Anthony Vandyke počeo je slikati mnoge aristokrate sa šiljastim bradama. Ovaj stil brade zvao se Vandyke. Poznat je i dan danas. Ondašnji su aristokrati koristili razne pomade ili vosak za oblikovanje brade, a nanosili su ga sitnim četkicama i češljem. Izmislili su tako raznorazne naprave kako bi brkove i brade držali u toj šiljastoj formi dok bi spavali.
A što je danas s bradom?
Danas, prema nekim statističkim podacima, oko 55% ukupne muške populacije ima neku vrstu dlaka na licu, bio to brk, brada ili pak nešto treće. Brada je kroz cijelo evolutivno vrijeme dio muške populacije, tako da je, u najmanju ruku, nezgodno govoriti kako je ista dio trenutnog, višegodišnjeg modnog trenda.
Brada je i danas simbol snažnog, profinjenog, inteligentnog muškarca. No, imajmo na umu da je ta simbolika sve rjeđa, izblijeđena. Brada je jednostavno dio svakodnevice koju mnogi više ni ne primjećuju. Brada je svakodnevica u kojima ‘kada ćeš se obrijati više’, ‘nemaš za žilete’ ili one ružne ‘takve sam ’91. imao na nišanu’ postaju povijest.
Bradonja nije više mišićavi lumberjack koji u jednoj ruci drži motornu pilu, dok drugom spašava damu iz opasnih ralja mrkog medvjeda. Bradonja je sve češće muškarac koji ne može zamijeniti gumu na autu, spasiti damu u nevolji. Brada je modni dodatak koji se nosi po potrebi. Koji se dekorira za vrijeme božićnih blagdana. Barem ja, kao svojevrsni veteran bradatog imidža, imam takvo mišljenje.
Tekst: Tomislav Buza
