Nikada nisam dobila toliko poruka, komplimenata i komentara za bilo što što sam objavila, koliko sam dobila za kuhinju.
Biste li mi vjerovali kada bih vam rekla da nije sve ispalo 100% onako kako sam zamislila?
Mogla bih od ovog članka napisati cijelu knjigu, znate kako to ide kada preuređujete bilo što, ali zadržat ćemo se samo na onom bitnom.
Sve je počelo s Pinterestom koji me, btw, “uništio”. Toliko ideja, toliko inspiracije, toliko predivnih interijera! Bili su to sati i sati, noći i noći surfanja po Pinterestu.
Sjećam se trenutka kada sam ugledala vratnice od kovanog željeza, odmah sam znala, to je to! Ovo je moja nova kuhinja! Cijeli stan, sve ideje, krenule su i bile prilagođene ovim vratnicama.
Kako se duž cijelog stana proteže staklena stijeka, htjela sam da sve bude kao jedna velika, zatvorena terasa sa što više prirodnih materijala, gotovo izbjegavajući plastiku u potpunosti te zaokružujući priču s puno biljaka i cvijeća.
Imala sam preko 3000 fotografija u mobitelu, ja, ona koja baca stvari i briše fotke! Danonoćno sam slagala mood boardove želeći biti sigurna da se sve “ljubi” i nadopunjuje. Kada su više-manje sve ideje bile posložene uhvatila me lagana panika – što sada?! Fotografije su jedno, realizacija je sasvim nešto drugo.
Za kuhinju iz snova treba ti i ekipa iz snova
Znala sam da moram pozvati u pomoć svoju prijateljicu, dizajnericu interijera Ivanu Bukvić, koja je vlasnica design studija u Berlinu Ivy’s design. Ona je zaslužna za provođenje i realizaciju svih mojih zamisli, dovršavanje nedovršenog, rješavanje nerješivog i najtežeg zadatka od svih – trpljenja mene. Ona je moja Xena ratnica!
Znate, svi mi znamo da je u teoriji sve moguće, ali ako nemate ljude oko sebe koji će vam pomoći da to ostvarite, zaboravite svih 3000 Pinterest fotografija!
Kuhinja nije velika, ali je zato jako visoka, stropovi imaju 3 m, a ja sam oduvijek htjela kuhinju koja para nebo! Pogotovo otkad sam se preselila u Berlin, visoki stropovi me naprosto oduševljavaju.
I nekako je morala ići u visinu, inače ne bi bila dovoljno velika. Ne znam koliko se može doživjet i na fotografijama i u videu, ali kuhinja je gotovo duplo viša od mene. 🙂 Iako sam se jako bojala ove visine, Ivana me konstantno podsjećala da će to biti OK.
Željezne vratnice
Okupila je team radnika, našu hrvatsko-bosansku ekipu i zaista sam imala sreće, momci su bili super! Bila sam gotovo sigurna da s vratnicama s početka priče neću imati problema. Na kraju krajeva, svaki cafe u Berlinu ima barem željezne noge od stolica. Ali gadno sam se prevarila.
Točno se sjećam trenutka kada je stolar komentirao vratnice, pokušavajući me upozoriti da će možda sve izgledati kao zatvorske rešetke, čega sam se i sama bojala, a Ivana je rekla: “NE – ne odustaješ! Ovo je jedino u što si bila sigurna! Ostaješ pri svojim vratnicama!” Pa sm0 predale smo nacrte.
Tjednima nakon, kada su već prošli svi zadani rokovi, stolar nas je nazvao i rekao da nam ne može napraviti vratnice zbog tehničkih poteškoća, tako je moja kuhinja bila kompletno gotova i montirana, ali bez vratnica i bez ideje tko će nam ih napraviti.
To je već bio 6. tjedan renoviranja stana i ja sam bila na rubu snaga. Ivana je ponovo svojim James Bond tehnikama došla do predivnog momka koji živi u Berlinu i radi namještaj od kovanog željeza. Bile su gotove u roku nekoliko dana i točno onakve kakve sam ih zamišljala. San snova!
Moj savršeni zid
Zid! Taj predivni zid koji se pojavio sasvim slučajno! Znala sam da će taj dio kuhinje biti Kuživancija kutak i da zid nipošto ne smije biti bijele boje. Bojali smo ga jedno 6 puta, pokušavajući dobiti svijetlo sivi, betonski efekt koji bi se super uklapao u cijelu priču s terasom. Kada smo napokon bili zadovoljni postignutim, jednu večer dok su majstori postavljali zavjese, ispala im je lajsna iz ruke, odbila se od zid i napravila rupu. Pokušavali smo je prekriti, ali jednostavno nije išlo, stalno je ostajala mrlja. Jedina šansa je bila da cijeli zid bojamo ponovno.
Ja, opet na rubu snaga, sam rekla da ću sada, 7. put, sve prepraviti sama. Međutim, moja Xena ratnica je imala bolju ideju – “Edita, sutra ti u stan dolazi slikar Damir i oslikat će zid!” Ja sam, vjerujte mi iz očaja, rekla – može, neka dođe.
Zaista mu nije bilo lako. Slikao je satima dok sam mu ja cijelo vrijeme bila iza leđa i komentirala svaki potez kistom. Umjetniku! Ne znam kako me nije izbacio iz vlastitog stana. 🙂 Da budem iskrena, kada je bio gotov, ja još nisam bila sigurna je li to to. Znala sam da će zid super izgledati na fotkama, ali nisam bila sigurna je li previše za ostatak stana. Prespavala sam, sutra napravila nekoliko fotki i odluka je pala – zid ostaje i nisam pogriješila!
Toliko ste mi poruka poslali vezano za ovaj zid i još uvijek mi ih šaljete. Neki su me čak pitali gdje sam kupila tu zidnu tapetu. 🙂 Sada znate, svaka mrlja na ovom zidu je ručno naslikana.
Stol i ostale sitnice
Stol je rađen po narudžbi od pravog drva i najvažnije je bilo da bude fotogeničan. Iako me stolar savjetovao da mi napravi samo 1 dasku koju ću koristiti za fotografije i “ljepši” stol, izričito sam htjela da fotografije budu što prirodnije i oslikavaju moju svakodnevnicu u kuhinji. Još uvijek čekam lampu iznad stola da se postavi. Slavko, vrati se što prije iz Amsterdama, čekam te! Znam da neće ovo pročitati, ali njegova supruga hoće pa će mu prenijeti.
Apsolutno sam oduševljena radnom plohom od kvarca, koja izgleda kao mramor, samo što je puno praktičnija od samog mramora, podnosi visoke temperature i ne upija tekućinu.
Postoji još bezbroj sitnica o kojima sam mogla voditi računa i u mnogočemu biti odvažnija, ali sve u svemu, kuhinja je gotova! Suprugu se na kraju jako sviđa, čak i više nego meni, a bilo je par puta – ajme meni šta to radite…
Danas, najviše vremena provodimo upravo u kuhinji! Obožavam kada nam dođu prijatelji, a ja radim brunch. To me čini beskrajno sretnom i veselim se svakom takvom sljedećem trenutku!
Ne mogu se ne zahvaliti cijelom Ivy’s Design teamu, mom glavnom izvođaču radova Mohamedu koji ovo vjerojatno isto neće pročitati, ali će mu sigurno netko prenijeti da sam ga javno pohvalila, Damiru (hvala to što si mi promijenio cijeli Instagram feed) i mojoj Xeni ratnici koje je cijelo vrijeme držala sve konce u rukama.
Ne preostaje mi ništa drugo nego da nastavim kuhati i uveseljavati vas novim receptima! U nastavku pogledajte video koji smo snimili – ovako izgleda jedno tipično jutro u Kuživancija kuhinji. Samo s manje snimanja, a više kuhanja i uživanja u pripremljenom. 🙂
Za više gastro doživljaja pratite moj Instagram i Facebook profil te Kuživancija blog.
