Primijetila sam da u suludoj utrci života, gdje imamo toliko toga za obaviti, toliko mjesta za posjetiti i obići, toliko ljudi koje moramo vidjeti i toliko problema koje moramo riješiti, naprosto dobar dio nas postane slijep za čudesa oko nas.
Primijetila sam i da postoji jedan mali, a veliki trik, kojim možemo unijeti boje i čaroliju u sivilo svakodnevnice i bujicu to do i must listi – taj trik zove se zahvalnost.
Zahvalnost je svjesni odabir u svakom trenutku našeg života, zahvalnost je način života, zahvalnost nas baca na sporiji, ali prisutniji kolosijek i otvara sva naša osjetila za svijet koji nas okružuje.
Kad pogledam život unazad, mogu reći da sam oduvijek bila zahvalna. Odrastala sam više u situacijama kada se nije imalo nego što se imalo i mnogo toga što su moji vršnjaci dobivali do mene nikada nije došlo. To me naučilo da sve što imam cijenim i poštujem i ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Ipak, tek nakon što mi je život donio ozbiljnu nevolju, u meni se probudila zahvalnost o kojoj danas pišem.
U gotovo bezazlenoj prometnoj nesreći teško mi je ozlijeđena kralježnica. Nakon dvogodišnje svakodnevne boli, patnje i ovisnosti o pomoći drugih, jedno jutro sam se probudila i uvidjela da me ništa ne boli, da nema grčeva, trnaca, da mogu sama obući čarape. Tada sam postala svjesna Sebe i Života i zaista sam osjetila najdublju Zahvalnost.
Od tada sve što mi život donosi prihvaćam iz druge perspektive, s istinskom zahvalnošću: iskustva, susrete, mjesta, ljude, materijalno. Uvjerila sam se da nam se više dobrih stvari događa kada smo zahvalni.
Svakodnevna zahvalnost povećava obilje našeg života i on postaje obojan zdravljem, radošću, kreativnošću, ljubavlju.
Iako je činjenica da živimo u materijalnom blagostanju većem od 90 % svijeta, često nas se odgaja tako da nam je pozornost na onome što nemamo i na osjećaju da nam stalno nešto nedostaje. Vjerujemo li da stalno nešto nemamo, a živimo život bez zahvalnosti za ono što imamo, kada i ostvarimo ono što nam je sljedeće na listi želja, mi ćemo osjetiti samo kratkotrajno zadovoljstvo. Već sljedećeg trenutka pažnja će nam ponovno biti na onome što nemamo. S tim stavom život konstantno stavljamo na čekanje, jer bit ćemo sretni i ispunjeni kada kupimo novi automobil, preselimo se u novi dom, kupimo haljinu iz nove kolekcije omiljenog brenda, smršavimo, upoznamo ljubav našeg života…
Pod ruku sa stavom da nam uvijek nešto nedostaje ide i prigovaranje. Ako uvijek prvo uočimo ono što ne valja u nekoj situaciji, događaju, odnosu, život će nam zaista i pokazati da u našem životu ima malo toga dobroga. Upravo je svjesna zahvalnost odlična vježba kako prebaciti pozornost s negativnog i ciljano ju usmjeriti u ono pozitivno. Nije to popularni positive thinking, već biti realan i objektivan u datoj situaciji. Negdje sam pročitala da strah vidi ograničenja, dok ljubav uočava mogućnosti. Upravo je zahvalnost taj alat koji nam daje priliku da naš život prebacimo iz stanja straha i oskudice u stanje ljubavi i obilja.
Neki od vas će vjerojatno pomisliti kako je lako biti zahvalan kada nam je u životu sve sređeno, dobro, stabilno. Slažem se da je puno veći izazov biti zahvalan kada prolazimo kroz teško razdoblje. Ali mogućnost da i u najcrnjim situacijama prepoznamo ono dobro, donosi nam velike nagrade. Svakodnevnim prakticiranjem zahvalnosti mi preusmjeravamo naše misli s nezadovoljstva prema harmoniji.
Vjerujem da nam se ništa u životu ne događa slučajno, već da je sve tu kako bi nam doneslo radost ili rast.
Iz te perspektive trebamo biti zahvalni i za neugodne situacije i neprijatne ljude s kojima smo se susreli. To su jednostavno lekcije koje nam ukazuju najčešće na osobne obrasce, uvjerenja, ego. Upravo su to putevi kojima se oslobađamo i napuštamo zamjeranje, ljutnju, mržnju… Učeći iz takvih situacija život nam se mijenja na bolje. Živjeti život iz zahvalnosti zaista je jedna od najvažnijih lekcija.
U svjetlu novogodišnjih odluka, predložila bih jednu vježbu. Napravite svoj osobni dnevnik zahvalnosti. Nabavite bilježnicu koja vam se sviđa, možete ju i sami ukrasiti, neka bude nešto osobno, vama lijepo i drago. Svaku večer napišite 10 stvari/situacija/osoba za koje ste zahvalni što su vam se taj dan dogodile. Nakon mjesec dana probajte taj broj povećati na 20 stvari/situacija/osoba pa s vremenom i više od toga. Naravno, možete ponavljati iz dana u dan isto, ako ste za to zahvalni. Odvojite nekoliko minuta dnevno za taj self-care ritual i promatrajte kako se mijenja percepcija svijeta koji vas okružuje. Svakodnevno napravite vlastitu retrospekciju i budite istinski zahvalni za sve što imate, ali i za ono što nemate. Budite zahvalni za sve što jeste, ali budite zahvalni i za sve što niste.
Kada kroz život koračamo sa srcem ispunjenim zahvalnošću, tada u njega ne mogu ući strah i krivnja, već samo razumijevanje, suosjećanje i bezuvjetna ljubav. Tada shvaćamo da je život dar.
Tekst: Indira Juratek, Budi Dobro
Foto: Pexels, Unsplash
